Gotovo svi poslovi direktno ili indirektno zavise od Beograda. Na sjeveru se ništa značajno ne dešava bez znanja Vlade Srbije.
Kada se Jugoslavija raspala prije trideset godina, Srbija je igrala ciničnu igru: dok su trupe koje je Beograd finansirao i slao u borbu pljačkale, ubijale i osvajale u Hrvatskoj, a kasnije i u Bosni, predsjednik Srbije Slobodan Milošević djelovao je kao anđeo nevinosti.
Tvrdio je da njegova zemlja nema nikakve veze s tim, da je u pitanju sukob između lokalnih Srba i susjednih država, piše FAZ u komentaru.
Bila je to očigledna laž, a ipak rijetko ko na Zapadu nije govorio protiv toga. Ljudi su više voljeli da vide Miloševića kao partnera u pregovorima. Putin je uspješno kopirao Miloševićev sistem na Krimu 2014. godine: njegovi „mali zeleni ljudi“ bili su specijalci ruske vojske bez nacionalnih grbova na uniformama. Zvanično, Kremlj je tvrdio da ne zna ništa o tome. Danas, kada laž više nije potrebna, Moskva se hvali specijalnom operacijom zauzimanja Krima. Jučerašnja laž postala je današnji herojski čin.
Nešto slično se trenutno dešava na Balkanu. Sjever Kosova naseljen Srbima u velikoj mjeri kontroliše Srbija. Gotovo svi poslovi direktno ili indirektno zavise od Beograda. Na sjeveru se ništa značajno ne dešava bez znanja Vlade Srbije.
Prije nedjelju dana, grupa od 30 ljudi se iznenada pojavila na sjeveru. Dobro opremljena, sa vatrenim oružjem, ručnim bombama, oklopnim vozilima i komunikacijskom opremom, kamuflirana. Odred je zatvorio put, namamio jedinicu kosovske policije u zasjedu, upucao policajca, a zatim se zabarikadirao u pravoslavnom manastiru, na veliko nezadovoljstvo Srpske crkve. Najmanje troje pripadnika grupe ubijeno je u naknadnom obračunu sa kosovskom policijom.
Nije sasvim jasno da li su borbe bile provokacija Beograda koja je izmakla kontroli i koja je svrha bila. Jedno je sigurno: neregularnu grupu mogao je opremiti i podržati samo Beograd. Čak i na divljem sjeveru Kosova, obični građani nemaju oklopna vozila ili ručne bombe.
Kada moćni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sada tvrdi da se zove Hase i da nije znao ništa o tome, morate biti veoma naivni da biste mu vjerovali. Vučić koristi metodu svog učitelja Miloševića, čiji je bio ministar propagande: nasilje se prenosi nezavisnim kooperantima i sistematski promoviše, dok se na evropskoj sceni ljudi ponašaju zabrinuto i pretvaraju se da su voljni da pregovaraju, što u stvarnosti ima za cilj samo da dobije na vremenu. Pravi cilj je kontrola teritorije, prenose Vijesti.
Državnici koji su nekada vjerovali u Miloševićeve laži sada izgledaju u najboljem slučaju smiješno. Ko danas snosi odgovornost, a vjeruje ili se pretvara da vjeruje da je Vučić čovjek kome se može vjerovati na riječ, treba da razmisli kako će ovakav stav izgledati za deset godina. Vučić sprovodi ciničnu strategiju na Kosovu. Vrijeme je da ih nazovemo njihovim imenima. Ne samo retrospektivno, kao sa Miloševićem i Putinom, već sada. Vučić iskrivljavanje činjenica je njegova igra. Niko ne tjera EU ili Berlin da se igraju, stoji u komentaru Frankfurter Allgemeine Zeitunga
