Njemačka pred nepoznatim: Šta će Berlin uraditi ako krajnja desnica preuzme pokrajinu?

Redakcija Mostar

Ako AfD u Saksoniji-Anhalt ostvari najavljivanu pobjedu, Ulrich Siegmund mogao bi postati prvi premijer jedne njemačke pokrajine iz redova ove stranke, čime bi dosadašnja politička „vatrena brana“ bila probijena.

Nije to fotografija koju bi njemački kancelar Friedrich Merz vjerovatno poželio uokviriti i staviti na zid svog ureda: on pored Ulricha Siegmunda, političara krajnje desnice kojeg je jedan njemački magazin nedavno nazvao „najopasnijim čovjekom u zemlji“.

Ipak, takvu fotografiju Merz bi uskoro mogao teško izbjeći.

Na izborima 6. septembra u njemačkoj pokrajini Saksonija-Anhalt Siegmundu se predviđa uvjerljiva pobjeda. Ukoliko njegova stranka Alternativa za Njemačku (AfD) osvoji apsolutnu većinu u pokrajinskom parlamentu, Siegmund bi mogao postati premijer, a AfD bi prvi put od osnivanja 2013. godine probio političku „vatrenu branu“ koja je stranku držala izvan svih saveznih i pokrajinskih vlada, piše Politico.

Bio bi to historijski uspjeh AfD-a i ozbiljan potres za njemački politički sistem.

Problem za Berlin ne bi bio samo u tome što bi AfD prvi put upravljao jednom pokrajinom. Kao premijer Saksonije-Anhalta, Siegmund bi preuzeo i jednogodišnje predsjedavanje konferencijom 16 njemačkih pokrajinskih premijera. Ta funkcija uobičajeno podrazumijeva dolazak u Berlin i zajedničko pojavljivanje s kancelarom pred novinarima.

Za njemački politički sistem to bi bilo potpuno novo iskustvo.

„AfD dovodi u pitanje temeljne odluke koje je Savezna Republika Njemačka donosila od 1949. godine“, rekao je ranije Merz.

Kancelar u tome nije usamljen. Sve druge velike njemačke stranke, kao i veliki dio njemačkih medija, AfD smatraju prijetnjom liberalnom poretku uspostavljenom nakon Drugog svjetskog rata.

Ali ako AfD preuzme vlast u jednoj pokrajini, politički establišment više neće moći jednostavno držati stranku na distanci.

Njemačko federalno uređenje zahtijeva određeni nivo saradnje između savezne vlade i pokrajina, bez obzira na političke razlike.

Politico je razgovarao s predstavnicima savezne i pokrajinskih vlada o tome kako bi Njemačka mogla funkcionirati s pokrajinom kojom upravlja AfD.

Posebno je bilo uočljivo oklijevanje predstavnika kancelarove CDU-a i njene bavarske sestrinske stranke CSU. Visoki stranački funkcioneri i pokrajinski ministri uglavnom su odbijali komentirati situaciju ili su pristajali govoriti samo bez navođenja imena.

Razlog je politički osjetljiv. CDU i CSU tradicionalno su kontrolirali politički prostor desno od centra. AfD im posljednjih godina sve više preuzima dio biračkog tijela.

Predstavnici SPD-a i Zelenih bili su spremniji javno govoriti o mogućim odgovorima.

U razgovorima je dominirala jedna tema: unutrašnja sigurnost, posebno zaštita obavještajnih podataka.

Razlog je odnos AfD-a prema Rusiji i činjenica da stranka zagovara bliže veze s Moskvom.

Jedan od scenarija jeste organiziranje dodatnih, neformalnih sastanaka na kojima ne bi učestvovao predstavnik pokrajine kojom upravlja AfD.

Njemačke pokrajine već imaju sistem međusobne koordinacije kroz različite konferencije ministara. Među najvažnijima je konferencija ministara unutrašnjih poslova, na kojoj se raspravlja o sigurnosti i obavještajnim pitanjima.

Jedna od mogućnosti jeste da se redovni sastanci nastave, ali da se za posebno osjetljiva pitanja organiziraju dodatni sastanci na kojima bi učestvovalo preostalih 15 ministara unutrašnjih poslova, bez predstavnika Saksonije-Anhalta.

Takav pristup već ima određenu osnovu u njemačkoj političkoj praksi. Pokrajinske vlade tradicionalno se, neformalno, grupiraju prema tome da li njima upravljaju socijaldemokratske ili konzervativne stranke.

Christoph Degenhart, profesor emeritus ustavnog prava i bivši sudija Ustavnog suda Saske, smatra da bi takav model bio moguć.

Ali upozorava da ostaje pitanje koliko dugo bi mogao funkcionirati i kako bi na njega reagirali sudovi.

Još ozbiljnija zabrinutost odnosi se na mogući pristup AfD-a povjerljivim sigurnosnim informacijama.

Georg Maier, socijaldemokratski ministar unutrašnjih poslova Tiringije, tvrdi da AfD ima „dobre kanale“ prema Moskvi.

„Ako AfD dobije premijera u Saksoniji-Anhaltu, čepovi šampanjca letjet će u Kremlju“, rekao je Maier za POLITICO.

Njegova najveća briga bila bi pokrajinsko ministarstvo unutrašnjih poslova. Osoba koja vodi to ministarstvo dobija pristup veoma povjerljivim informacijama.

Istovremeno, potpuno isključivanje jedne pokrajine iz njemačkog sistema unutrašnje sigurnosti ne bi bilo moguće, jer bi to moglo ugroziti javnu sigurnost, uključujući borbu protiv terorizma.

Maier zato govori o mogućnosti stvaranja svojevrsnih „kineskih zidova“ unutar zajedničkih informacionih sistema.

Određene informacije mogle bi biti tehnički i institucionalno izdvojene od pokrajinske vlasti pod kontrolom AfD-a.

„Morali bismo držati podalje od AfD-a sve obavještajne podatke koji se odnose na desni ekstremizam i čitavo područje špijunaže“, rekao je Maier.

Predstavnik AfD-a u Saksoniji-Anhaltu Patrick Harr odbacio je optužbe o bliskosti s Rusijom.

„To je potpuna besmislica. Nemamo crveni telefon s Moskvom“, rekao je.

Dodao je da AfD razgovara sa svima, „bilo sa Zapadom ili Istokom“, ali da to ne znači da bi stranka prosljeđivala povjerljive dokumente.

Ipak, Konstantin von Notz iz Zelenih, zamjenik predsjednika parlamentarnog tijela za nadzor obavještajnih službi, podsjetio je na iskustvo Austrije.

Kada je krajnje desna Slobodarska stranka Austrije (FPÖ) 2017. ušla u vladu, preuzela je Ministarstvo unutrašnjih poslova. Godinu kasnije austrijska policija izvršila je pretres domaće obavještajne službe i zaplijenila osjetljive podatke, uključujući informacije savezničkih službi.

Nakon toga zapadne obavještajne službe ograničile su razmjenu povjerljivih podataka s Austrijom.

Von Notz upozorava da bi se nešto slično moglo dogoditi i Njemačkoj ako saveznici procijene da bi Rusija mogla doći do podataka njemačkih obavještajnih službi.

„Britanci, Amerikanci, Poljaci, Ukrajinci – niko nam više ne bi dijelio informacije zbog straha da će sve biti proslijeđeno Moskvi“, rekao je.

Još jedan instrument nalazi se u njemačkom sistemu finansijskog izjednačavanja između pokrajina.

Bogate pokrajine izdvajaju novac za siromašnije, uz dodatna sredstva savezne države.

Saksonija-Anhalt godinama zavisi od tog sistema. Prema preliminarnim podacima, pokrajina je 2025. godine dobila oko 2,8 milijardi eura, što je gotovo petina njenog pokrajinskog budžeta.

Teoretski, smanjenje ili obustavljanje određenih transfera moglo bi otežati funkcioniranje vlade AfD-a ili je natjerati da svoju politiku prilagodi zahtjevima savezne vlasti.

Ali pravne prepreke bile bi ogromne.

Danyal Bayaz, ministar finansija Baden-Württemberga iz redova Zelenih, upozorio je da je sistem finansijskog izjednačavanja utvrđen Ustavom i da se ne može mijenjati u skladu s političkim prilikama.

Ipak, dodao je da solidarna savezna država počiva na zajedničkom poštovanju vladavine prava. Ako bi neka pokrajinska vlada dovela te principe u pitanje ili krenula pravno spornim putem, to bi moglo utjecati na povjerenje i saradnju s drugim nivoima vlasti, uključujući finansijske odnose.

Najjače sredstvo koje Berlin ima na raspolaganju jeste takozvani Bundeszwang, odnosno federalna prinuda.

Član 37. njemačkog Osnovnog zakona omogućava saveznoj vladi, uz saglasnost Bundesrata, da preduzme „neophodne mjere“ kako bi natjerala pokrajinu da ispuni svoje zakonske obaveze.

Drugim riječima, Berlin bi u krajnjem slučaju mogao primorati pokrajinsku vladu da poštuje savezni zakon.

Ta odredba nikada nije primijenjena.

Jedan od mogućih scenarija bio bi da vlada Saksonije-Anhalta, naprimjer, ne osigura osnovne uslove za prihvat tražilaca azila. Savezna vlada bi tada mogla izdati obavezujuće naloge, a u krajnjem slučaju imenovati federalnog povjerenika koji bi imao ovlasti izdavati naredbe pokrajinskoj vladi i njenim institucijama.

Međutim, njemački politički establišment suočava se s problemom koji je mnogo složeniji od pronalaženja načina za ograničavanje AfD-a.

Svaka mjera protiv pokrajinske vlade ove stranke mogla bi dodatno ojačati osnovnu poruku AfD-a i njegovih birača – da establišment ne želi prihvatiti stranku čak ni kada dobije većinu glasova.

Podrška politici „vatrene brane“ već slabi.

Jedno reprezentativno istraživanje iz jula pokazalo je da samo 42 posto Nijemaca smatra ispravnim to što SPD i CDU odbijaju saradnju s AfD-om. Drugo istraživanje pokazalo je da je podrška politici isključivanja AfD-a pala na 46 posto, sa 54 posto početkom 2025. godine.

Zato bi za tradicionalne stranke možda najjednostavnija strategija bila – ne činiti ništa posebno.

AfD je godinama politički profitirao kao opozicija, koristeći greške vlasti, neispunjena obećanja i nezadovoljstvo birača.

Ali nikada nije upravljao pokrajinom.

Upravo bi vlast mogla postati njegov najveći problem.

Ulrich Siegmund i njegovi saradnici sada bi morali pokazati da znaju upravljati, a ne samo kritikovati one koji upravljaju.

Desničarski intelektualci bliski AfD-u toga su svjesni.

Götz Kubitschek, jedan od utjecajnih mislilaca njemačke nove desnice, ranije je upozorio da se pokrajinska organizacija AfD-a mora pripremiti „kao najveći odlikaš“.

Benedikt Kaiser, također jedan od utjecajnih intelektualaca krajnje desnice, upozorio je da bi AfD, ukoliko osvoji apsolutnu većinu, u prvih 90 dana vlasti morao voditi politiku koja neće izazivati strah.

Kao primjere naveo je porodične naknade i besplatne školske obroke.

Jer, kako zaključuje analiza, vlast bi za AfD mogla predstavljati mnogo ozbiljnije ograničenje nego bilo koja politička „vatrena brana“ koju bi njegovi protivnici mogli izgraditi.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.