Neimarlija: Islamska zajednica mora biti zajednica vrijednosti, a ne moći

Redakcija Mostar

Izbor novog reisu-l-uleme otvara i šira pitanja o ulozi vjerskog autoriteta, položaju muslimana u Bosni i Hercegovini i izazovima s kojima se suočava naše društvo.

Akademik Hilmo Neimarlija ocijenio je da je izbor Nedžada-ef. Grabusa za novog reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prirodan i logičan, ističući njegovu učenost, dosadašnji rad i sposobnost da odgovori zahtjevima ove odgovorne funkcije.

"Nedžad Grabus je bio predodređen za ovu dužnost po najbitnijim odrednicama koje treba ispunjavati nosilac funkcije reisul-uleme", kazao je Neimarlija, dodajući da njegov izbor odgovara očekivanjima dijela javnosti i pripadnika Islamske zajednice.

Izbor novog reisu-l-uleme otvara i šira pitanja o ulozi vjerskog autoriteta, položaju muslimana u Bosni i Hercegovini i izazovima s kojima se suočava naše društvo. Koliko znanje, moralni kredibilitet i odgovornost pojedinca mogu utjecati na zajednicu, a koliko na budućnost države u kojoj institucije, društveni odnosi i političke prilike već dugo traže stabilnost i povjerenje?

O tim pitanjima, ali i o naslijeđu institucije reisul-uleme, očuvanju Islamske zajednice, položaju Bošnjaka, odnosima na zapadnom Balkanu te globalnim geopolitičkim previranjima, sinoć u emisiji 7Plus na Hayatu govorio je akademik, Hilmo Neimarlija, ugledni intelektualac i poznavalac islamske misli, nekadašnji profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i dvostruki predsjednik Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Akademik Hilmo Neimarlija smatra da je jedan od ključnih problema bosanskohercegovačkog društva trajna kriza razumijevanja politike i njene stvarne svrhe. Prema njegovim riječima, politika bi trebala biti usmjerena na ostvarivanje općeg dobra i odgovorno upravljanje zajedničkim resursima, a ne na zadovoljavanje pojedinačnih i stranačkih interesa.

"Put je u afirmaciji, odnosno obnavljanju povjerenja u politiku i političko djelovanje. Kriza autentičnog političkog angažmana jedan je od činilaca koji objašnjavaju nisku izlaznost na izbore", istakao je Neimarlija.

Govoreći o izbornoj apatiji, upozorio je da problem nije samo u nezainteresiranosti građana, već i u uvjerenju da političko djelovanje ne može donijeti stvarne promjene.

"Bojim se da je riječ upravo o apatiji, odnosno odbijanju i nepristajanju na politički angažman jer ljudi ne vjeruju da politika pruža vjerodostojan okvir za mijenjanje stanja nabolje", kazao je Neimarlija.

Neimarlija smatra da se odnos religije i politike u Bosni i Hercegovini ne može posmatrati izvan historijskog konteksta. Nakon perioda u kojem je religija bila potisnuta na društvene margine, njenim povratkom u javni prostor otvorile su se mogućnosti za djelovanje, ali i za političke zloupotrebe.

Ipak, akademik upozorava da se problem danas ne ogleda samo u neposrednom korištenju religije za političke ciljeve. Posebnu opasnost vidi u populizmu koji, prema njegovim riječima, narušava izvorne vrijednosti i religije i politike.

"Populisti, i u religiji i u politici, ljudima govore ono što žele čuti, ono što im je drago, a na taj način ostvaruju vlastite ambicije, često na štetu vrijednosti i religije i politike", poručio je Neimarlija.

Prema njegovom tumačenju, takva praksa dodatno otežava odgovorno djelovanje i vjerskih i političkih autoriteta te udaljava javni život od principa na kojima bi trebalo počivati.

Govoreći o budućnosti Bosne i Hercegovine, Neimarlija pravi razliku između same krize i beznađa koje se često veže za nju. Smatra da kriza ne mora nužno značiti propadanje, već može predstavljati trenutak u kojem društvo mora odlučiti hoće li se mijenjati i prilagođavati ili nastaviti tonuti u postojeće probleme.

"Skloniji sam tome da nasuprot krizi ne postavljam nadu, nego beznađe. Upravo u krizi, koja u našim okolnostima nije bezizlazna, vidim izvorište nade i mogućnost otvaranja svjetlijih horizonata u budućnosti", kazao je.

Neimarlija je ukazao i na to da su politički zastoji u zemlji dijelom posljedica nedostatka dogovora, djelovanja partikularnih interesa i mehanizama blokade. Uprkos tome, smatra da postoje razlozi za vjerovanje u mogućnost pozitivnih promjena.

Njegova poruka je da budućnost Bosne i Hercegovine ne treba posmatrati isključivo kroz prizmu trenutnih teškoća, nego i kroz sposobnost društva da iz njih izvuče poticaj za promjene.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.