Nakon Haga, teret procesuiranja ratnih zločina ostaje domaćim sudovima: BiH uradila najviše u regionu

Prvostepena presuda četvorici nekadašnjih čelnika Oslobodilačke vojske Kosova pred Specijaliziranim vijećima Kosova u Hagu dolazi u trenutku kada se višedecenijska era velikih međunarodnih procesa za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije približava kraju, a najveći dio odgovornosti za preostale predmete prelazi na domaće pravosuđe.

Radio Slobodna Evropa danas, 19. septembra, objavio je opširnu analizu o tome šta slijedi nakon završetka međunarodnih procesa, u kojoj sagovornici upozoravaju da domaći sudovi i tužilaštva imaju veoma različite rezultate, dok nedostatak pravosudne saradnje među državama bivše Jugoslavije ostaje jedna od glavnih prepreka.

Povod je presuda Specijaliziranih vijeća Kosova od 16. septembra Hashimu Thaçiju, Jakupu Krasniqiju, Kadriju Veseliju i Rexhepu Selimiju. Četvorica bivših visokih zvaničnika OVK proglašena su krivim za ratne zločine, dok su oslobođena optužbi za zločine protiv čovječnosti. Presuda nije pravosnažna i na nju je moguće uložiti žalbu.

Međutim, završetak tog postupka neće automatski značiti i kraj rada Specijaliziranih vijeća. Portparol Ureda specijaliziranog tužioca Chris Bennett kazao je za Radio Slobodna Evropa da institucija ne komentira postojanje ili pojedinosti eventualnih istraga niti vrijeme završetka svog mandata.

„Mandat Ureda specijaliziranog tužioca nastavlja se dok Vijeće Evropske unije ne obavijesti institucije Kosova da su istrage i svi postupci koji iz njih proizlaze završeni“, objasnio je Bennett.

Bekim Blakaj, direktor Fonda za humanitarno pravo Kosovo, kao jedan od najvećih problema izdvaja nedostatak pravne saradnje među državama bivše Jugoslavije. To otežava vođenje postupaka u prisustvu optuženih, posebno kada se osumnjičeni nalaze u drugoj državi.

Prema njegovoj ocjeni, smanjivanjem međunarodnog prisustva smanjuje se i vjerovatnoća da će države procesuirati pripadnike vlastite većinske zajednice ili efikasno sarađivati sa susjednim državama.

Situacija na Kosovu promijenila se nakon što su nadležnosti za procesuiranje ratnih zločina s UNMIK-a i EULEX-a prešle na domaće institucije. Dodatna promjena nastupila je 2022. godine, kada su izmjenama Zakona o krivičnom postupku omogućena suđenja u odsustvu.

Prema podacima Fonda za humanitarno pravo Kosovo koje prenosi Radio Slobodna Evropa, do februara 2025. podignuto je 15 optužnica u odsustvu protiv 73 pripadnika srbijanskih snaga. Blakaj, međutim, upozorava da sama brojnost predmeta ne znači nužno i ostvarivanje pravde ako osuđeni nikada ne budu dostupni kosovskim institucijama.

Problem postoji i u Srbiji. Tamošnje pravosudne institucije navele su da je od osnivanja odjela za ratne zločine 2003. godine podignuto 270 optužnica, da je osuđeno 112 osoba, dok je 29 oslobođeno.

Izvještaj Fonda za humanitarno pravo Srbije iz 2024. godine, međutim, ocjenjuje da broj predmeta protiv Srba za zločine počinjene nad kosovskim Albancima nije proporcionalan obimu i razmjerama zločina koje su nad njima počinile srbijanske oružane formacije. Blakaj navodi i da su u Srbiji uglavnom osuđivani oficiri nižeg ranga, a ne osobe s najvećom odgovornošću.

Upravo se u tom kontekstu izdvaja Bosna i Hercegovina.

Blakaj ocjenjuje da je BiH među državama regiona uradila najviše u procesuiranju ratnih zločina, i prema broju završenih postupaka i prema nivou odgovornosti osoba kojima je suđeno.

Prema analizi OSCE-a na koju se poziva Radio Slobodna Evropa, od 2004. do kraja 2024. godine sudovi u BiH završili su 773 predmeta protiv ukupno 1.209 optuženih osoba. U 499 predmeta donesene su pravosnažne osuđujuće presude.

Ipak, Iva Vukušić, historičarka Univerziteta u Utrechtu koja se bavi ratnim zločinima i međunarodnim krivičnim pravom, upozorava da u BiH i dalje postoje stotine mogućih predmeta ratnih zločina, od kojih mnogi možda nikada neće stići pred sud.

Ona smatra da je za dio pravne i akademske zajednice u Hagu kraj jedne epohe praktično počeo već pravosnažnom presudom nekadašnjem komandantu Vojske Rs Ratku Mladiću, iako su nakon toga završavani i drugi postupci.

„Prošlo je gotovo 30 godina. Zato mislim da je na neki način normalno da tim suđenjima za ratne zločine više ne posvećujemo pažnju na isti način kao 2005. godine“, kazala je Vukušić.

Ona procjenjuje da su izgledi za stvaranje novih međunarodnih ili međunarodno podržanih tribunala za zločine iz ratova na prostoru bivše Jugoslavije sve manji, posebno zbog novih ratova i međunarodnih kriza koje su u međuvremenu izbile.

„Moramo razmišljati i o tome dokad će nam biti potrebna vanjska podrška, kao neka vrsta štake, da bi naši pravni sistemi funkcionirali kako treba“, navela je Vukušić.

Podaci iz drugih država regiona pokazuju velike razlike. U Hrvatskoj su, prema podacima pribavljenim za ovu analizu, od 1991. do 31. marta 2026. tužilaštva podigla optužnice protiv 2.185 osoba, dok sudovi nisu dostavili podatak o ukupnom broju presuda.

U Crnoj Gori su tokom tri decenije podignute svega devet optužnica za ratne zločine. Sedam postupaka pravosnažno je završeno – četiri osuđujućim presudama, dok su u tri predmeta svi optuženi oslobođeni. Još dva postupka su u toku.

Specijalizirana vijeća Kosova osnovana su 2015. odlukom Skupštine Kosova. Dio su kosovskog pravosudnog sistema, ali imaju sjedište u Hagu i u njima rade međunarodne sudije i tužioci. Za razliku od njih, Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju osnovale su Ujedinjene nacije i njegova nadležnost obuhvatala je ratne zločine počinjene na području cijele bivše Jugoslavije.