Jadranko Prlić ponovo je od Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove zatražio prijevremeno puštanje na slobodu, a u novom zahtjevu prihvatio je odgovornost za zločine zbog kojih je pravosnažno osuđen i izrazio kajanje žrtvama i njihovim porodicama.
Mehanizam je zahtjev za prijevremeno puštanje Prlića evidentirao 14. septembra 2026. godine, piše Detektor.ba.
Prlić je pravosnažno osuđen na 25 godina zatvora zbog zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini. Prema njegovom novom zahtjevu, prag od dvije trećine kazne dostigao je još u aprilu 2024. godine.
U podnesku koji je u njegovo ime dostavio branilac Steven W. Becker navodi se da Prlić sada izričito prihvata pravosnažnu presudu i svoju ličnu odgovornost.
„Prihvata svoju ličnu odgovornost za zločine za koje je osuđen. Duboko žali zbog svoje lične uloge u počinjenju tih zločina, bilo svojim postupcima ili propustima“, navedeno je u podnesku.
Prlić je, prema zahtjevu, izrazio „iskreno kajanje“ i saučešće bošnjačkim žrtvama i njihovim porodicama zbog izgubljenih života te fizičkih i psihičkih patnji koje su pretrpjeli.
U njegovoj ličnoj izjavi navodi se da je nakon prethodnog zahtjeva za prijevremeno puštanje nastavio proces preispitivanja vlastite uloge u zločinima.
Prlić tvrdi da je tokom boravka u zatvoru, koristeći literaturu i priručnike iz zatvorske biblioteke, počeo drugačije sagledavati posljedice svojih odluka.
„Sam bolno osvijestio da moje odluke nisu bile samo politički ili vojni akti, već da su izravno uništile konkretne ljudske sudbine, obitelji i generacije, te da trauma žrtava ne prestaje završetkom rata, već traje i danas“, napisao je Prlić.
Naveo je da je tokom godina prošao put od negiranja i potiskivanja vlastite odgovornosti do njenog, kako tvrdi, potpunog prihvatanja.
„U tom procesu samoispitivanja, razmišljanja o svakom počinjenom zločinu i preispitivanju svoje uloge i odgovornosti u tim zločinima, ja sam u tišini svoje ćelije i sam sa svojim mislima, doživio duboku promjenu u umu i srcu“, naveo je.
Posebno je značajan dio izjave u kojem Prlić govori o odnosu prema presudama međunarodnih sudova, negiranju zločina i veličanju osuđenih ratnih zločinaca.
„Zločine ne čine narodi, nego pojedinci. Zločini se moraju iskreno priznati, a ne negirati. Presude ICTY i MICT moraju se poštovati. Osuđeni ratni zločinci ne smiju se proglašavati herojima, jer to izravno i duboko vrijeđa žrtve“, napisao je Prlić.
Naveo je da se to mora jednako odnositi na sve te da se samo na taj način može iskazati stvarno poštovanje prema žrtvama i njihovom ljudskom dostojanstvu.
Prlić je u zahtjevu izričito naveo i da prihvata sva činjenična i pravna utvrđenja iz presuda protiv njega, uključujući utvrđenja o etničkom čišćenju i brojnim zločinima koje su pripadnici HVO-a počinili nad bošnjačkim stanovništvom.
„Osjećam neizmjerno kajanje i žaljenje zbog svoje odgovornosti za počinjene zločine i moje uloge u njima, te svim žrtvama i njihovoj rodbini izražavam najiskreniju sućut zbog izgubljenih života i pretrpljenih mentalnih i fizičkih patnji“, napisao je.
U izjavi se osvrnuo i na Bosnu i Hercegovinu, koju je nazvao svojom domovinom, navodeći da joj želi punopravno članstvo u Evropskoj uniji te obnovu povjerenja među narodima i građanima zasnovanu na istini i pravdi.
Ukoliko bude prijevremeno pušten, obećao je da će ostati dosljedan protivljenju negiranju zločina i glorifikaciji ratnih zločinaca te da će djelovati na izgradnji mira i međusobnog povjerenja u BiH.
Prema podnesku, Prlić bi nakon eventualnog puštanja živio sa suprugom u Zagrebu, gdje žive i njegove kćerke s porodicama, a izdržavao bi se od penzije.
Prlić je i ranije podnosio zahtjeve za prijevremeno puštanje, ali ih je Mehanizam odbijao.
Haški tribunal je 2013. prvostepeno osudio Prlića i još petoricu bivših političkih i vojnih zvaničnika „Herceg-Bosne“ i HVO-a, a Žalbeno vijeće je u novembru 2017. potvrdilo Prlićevu kaznu od 25 godina zatvora.
