Kandidat grupe stranaka s hrvatskim predznakom za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Zdenko Lučić oglasio se oštrom reakcijom povodom odluke Vijeća ministara BiH o uvođenju sistema obaveznog markiranja tečnih naftnih goriva. Lučić tvrdi da je riječ o unaprijed osmišljenom političkom dogovoru koji direktno šteti građanima, a štiti interese vladajućih političkih elita pod vodstvom Dragana Čovića i Milorada Dodika, uz podršku partnera iz Trojke.
Prema Lučićevim riječima, pod krinkom proklamovanih ekoloških ciljeva, evropskih standarda i borbe protiv sive ekonomije, kreiran je potpuno nepotreban parafiskalni namet koji će iz džepova građana u narednih pet godina izvući stotine miliona konvertibilnih maraka.
„Uvođenje sistema obaveznog markiranja tečnih naftnih goriva u Bosni i Hercegovini pod krinkom uvođenja evropskih standarda, zaštite potrošača i borbe protiv sive ekonomije jeste odluka koja direktno šteti građanima, a pogoduje isključivo uskom krugu vladajućih političkih elita. Dok se službena retorika Vijeća ministara BiH i resornog ministarstva oslanja na proklamovane ekološke ciljeve i punjenje budžeta, ekonomske činjenice i struktura odabranog konzorcija jasno pokazuju da je riječ o unaprijed osmišljenom političkom dogovoru koji su diktirali Dragan Čović, Milorad Dodik i lideri Trojke te kao koalicioni partneri osmislili realizaciju projekta čiji je profit isključivo namijenjen strukturama povezanim s njihovom mrežom“, navodi Lučić.
On ističe da su vladajuće stranke pred same opće izbore požurile s kreiranjem monopola iz straha od gubitka vlasti, kako bi osigurale trajnu finansijsku nezavisnost za svoje privatne krugove.
„Političke elite koje su trenutno na vlasti djeluju iz straha od gubitka predstojećih izbora, zbog čega panično nastoje svojim krugovima omogućiti trajnu finansijsku nezavisnost zasnovanu na umjetno stvorenom monopolu koji šteti interesima Bosne i Hercegovine.“
Uloga firmi iz Ljubuškog i Zvornika
Govoreći o strukturi izabranog konzorcija, Lučić posebno problematizira učešće firme „ConTek“ iz Ljubuškog, povezujući je s dugogodišnjim kadrovima HDZ-a BiH, Žarkom Kežom i Miroslavom Rupčićem.
„Najjasniji primjer kako je Dragan Čović ovaj višemilionski državni posao podredio interesima svog najužeg kruga nalazi se u preduzeću „ConTek“ iz Ljubuškog. Iako su u sudskom registru formalno upisana imena mlađih operativaca poput Marina Keže, operativna i politička pozadina ovog preduzeća direktno se oslanja na porodice Žarka Keže i Miroslava Rupčića. Riječ je o dvojcu koji već decenijama utjelovljuje samu srž političko-finansijske moći Čovićevog HDZ-a u Hercegovini... Finansijski profil ovog preduzeća jasno razotkriva apsurdnost njegovog odabira za posao državnih razmjera. Prema službenim registrima, „ConTek“ spada u kategoriju mikro-preduzeća s ukupnim godišnjim prihodima od oko 290.000 KM, skromnom neto dobiti od oko 23.000 KM te sa svega 4 zaposlene osobe.“
Lučić podsjeća na biografije pomenutih aktera, ističući da je Keža ratni general HVO-a s razvijenim privatnim biznisom u Hercegovini, dok je Rupčić ranije pred Sudom BiH osuđivan za zloupotrebu položaja.
„Tokom rata, Rupčić je bio pomoćnik ministra odbrane "HR Herceg-Bosne" zadužen za logistiku i finansije HVO-a, upravljajući ratnim novčanim tokovima i nabavkom. Početkom 2000-ih Rupčić je bio osuđen pred Sudom BiH na višegodišnju kaznu zatvora nakon što je priznao krivicu za zloupotrebu položaja i ilegalno preusmjeravanje milionskih budžetskih sredstava u privatna preduzeća bliska Draganu Čoviću... Ulazak preduzeća s četiri radnika u ovaj posao jasno dokazuje da je cjelokupni sistem markiranja dizajniran kako bi se ekonomski osigurao i učvrstio privatni krug Dragana Čovića.“
Pored hercegovačkog kraka, Lučić naglašava da je raspodjela u cjelini obuhvatila i partnere u Republici Srpskoj te u Sarajevu.
„Dok je Čović diktirao raspodjelu u Federaciji, unutar Republike Srpske cjelokupnu su priču u pozadini osmislili Igor Dodik, sin Milorada Dodika i njegov bliski saradnik Igor Vujić. Kako bi se ideja provela u djelo unutar državnog aparata, državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac dobio je direktnu zadaću da projekt administrativno i zakonski realizira... Unutar te raspodjele, sarajevsko preduzeće „Inspekt RGH“ pokrilo je interesnu sferu Trojke, dok je preduzeće „Inspekt“ iz Zvornika (koje je neposredno prije potpisivanja ugovora u maju promijenilo vlasnika) osiguralo interese unutar Republike Srpske pod kontrolom porodice Dodik. Poput ljubuškog partnera, i zvornički „Inspekt“ u ovaj posao ulazi s minijaturnim kapacitetima: u godinama prije ugovora bilježio je prosječne godišnje prihode od tek 140.000 KM do 170.000 KM... i to uz službeno prijavljenu svega jednu ili nijednu zaposlenu osobu.“
Američki „Authentix“ kao paravan i posjeta Vašingtonu
Govoreći o prisustvu američke kompanije „Authentix Inc.“ u konzorciju, Lučić objašnjava da njeno učešće služi prvenstveno kao politički štit prema javnosti.
„Uvrštavanjem renomirane američke kompanije, Čović i njegovi partneri stvorili su politički štit prema javnosti. Prisustvo Authentixa poslužilo je kao paravan legalnosti i tehnološke potrebe, dok se iza te fasade krije činjenica da će lavovski dio profita od enormno visoke cijene završiti na računima domaćih kćerki-firmi bliskih vlasti.“
Lučić u tom kontekstu spominje i nedavni službeni put Darijane Filipović u Sjedinjene Američke Države.
„Dodatne spekulacije podgrijala je i činjenica da je Darijana Filipović, Čovićeva izabranica za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, krajem augusta boravila u službenoj posjeti Sjedinjenim Američkim Državama. Iako je njena turneja u Vašingtonu službeno predstavljena kao lobiranje kod zvaničnika State Departmenta, zna se kako je ta posjeta iskorištena i za učvršćivanje pozadinskih odnosa sa strukturama povezanim s američkim dijelom konzorcija.“
Markiranje u BiH gotovo šest puta skuplje nego u Srbiji
Poredeći cijene markiranja sa zemljama u okruženju, Lučić iznosi podatke prema kojima će građani BiH plaćati višestruko veće iznose za isti tehnološki proces.
„U Bosni i Hercegovini je službeno propisana cijena od 33,18 KM bez PDV-a na 1.000 litara goriva, odnosno 38,82 KM s uračunatim porezom. Kada se taj iznos usporedi sa susjednom Srbijom, koja koristi identičnu tehnologiju nanomarkera istog američkog partnera Authentix Inc., dolazi se do šokantnog saznanja: markiranje goriva u Srbiji, preračunato u konvertibilne marke, iznosi svega oko 6 KM na 1.000 litara... Činjenica da je postupak u BiH gotovo šest puta skuplji nego u Srbiji jasno dokazuje da cijena nije formirana na osnovu stvarnih troškova nabavke hemijskih elemenata, već je umjetno napumpana kako bi se generisala ekstra zarada za odabrana preduzeća.“
On dodaje da ovakav sistem obaveznog markiranja na granicama uopće ne postoji u državama Evropske unije, već se primjenjuje u zemljama u razvoju s visokim stepenom korupcije.
„Dok razvijene zapadne zemlje koriste isključivo bazične, jeftine sisteme bojenja kako bi vizuelno razlikovale lož-ulje ili subvencionirani plavi dizel za poljoprivrednike od običnog cestovnog dizela, BiH uvodi sofisticiran i izuzetno skup sistem hemijskih markera koji se primjenjuje u državama u razvoju s izraženim problemima sistemske korupcije i poroznih granica... Uvođenjem ovog modela, BiH se preslikavanjem praksi iz trećih zemalja umjesto evropskim standardima približila sistemima kontrole kakvi su karakteristični za nestabilna i visoko korumpirana tržišta.“
Ugovor težak 310 miliona KM na pet godina
U zaključku svoje analize, Lučić iznosi finansijsku računicu ovog projekta, naglašavajući da je javni interes u potpunosti zanemaren na štetu potrošača.
„Finansijska matematika ovog aranžmana je neumoljiva: množenjem godišnje potrošnje od 1,6 milijardi litara naftnih derivata s propisanom cijenom koja iznosi tačno 3,88 feninga po jednoj litri (38,82 KM na 1.000 litara s PDV-om), građani Bosne i Hercegovine direktno plaćaju namet koji konzorciju donosi zagarantovanih 62 miliona KM godišnje. Kroz pet godina trajanja službeno potpisanog ugovora, taj iznos doseže frapantnih 310 miliona KM.“
„Zaključno, istovremeno dok vlast odbija smanjiti akcize kako bi olakšala život građanima, bez oklijevanja uvodi novi namet koji će litar goriva dodatno poskupjeti. Javni interes je potpuno eliminisan, a uvođenje markiranja goriva u BiH pokazalo se kao transparentan politički dogovor pod vodstvom Dragana Čovića i koalicionih partnera. Pod okriljem navodne borbe protiv šverca, stvoren je nepotreban monopol čiji je stvarni cilj bio panično osiguranje dugoročne finansijske nezavisnosti za uski krug privilegovanih pojedinaca, ostavljajući ekonomski iscrpljene građane da u godinama nakon izbora direktno finansiraju njihovo privatno bogatstvo“, zaključio je Zdenko Lučić.a
