U Kongresu Sjedinjenih Američkih Država danas je održan brifing posvećen Srbiji i zapadnom Balkanu, na kojem su iznesena ozbiljna upozorenja o integritetu predstojećih izbora u Srbiji, uticaju Rusije, Kine i Irana, korupciji te posljedicama dosadašnje američke i zapadne politike prema regionu.
Skup je organizirao dvostranački Counter-Kleptocracy Caucus, a domaćin je bio republikanski kongresmen Joe Wilson. Na panelu su učestvovali Ivana Stradner iz Foundation for Defense of Democracies, Luke Coffey iz Hudson Institutea i Reuf Bajrović iz U.S.-Europe Alliance.
Wilson je, otvarajući brifing, izrazio zabrinutost da vanredni parlamentarni izbori u Srbiji, zakazani za 25. oktobar, neće biti slobodni i pošteni.
„Postoje snažne naznake da Rusija i sigurnosni aparat pod kontrolom Aleksandra Vučića koriste sve trikove kako bi namjestili ove izbore“, rekao je Wilson, navodeći manipulacije biračkim spiskovima, propagandu i korištenje državnih resursa u političke svrhe.
Wilsonova upozorenja nadovezuju se na njegove istupe tokom saslušanja o američkoj politici i sigurnosnim izazovima na zapadnom Balkanu održanog dan ranije u Pododboru za Evropu Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma.
Ivana Stradner fokusirala se na stanje demokratije u Srbiji i mogućnost građana da bez političkih pritisaka i stranog miješanja odlučuju o budućnosti zemlje.
„Integritet ovih izbora bit će test da li srpski narod može slobodno odrediti svoju budućnost bez pritisaka, zastrašivanja ili stranog miješanja“, rekla je Stradner.
Ona je vlast Aleksandra Vučića optužila za slabljenje demokratskih institucija, kontrolu medija i korištenje tehnologija za nadzor protiv političkih protivnika. Posebno je upozorila na veze Srbije s Rusijom, Kinom i Iranom.
Stradner je pozvala Vašington da koristi sankcije i vizna ograničenja protiv osoba odgovornih za korupciju, političko nasilje i podrivanje demokratskih institucija te da snažnije reagira na saradnju Beograda s američkim geopolitičkim protivnicima.
Luke Coffey iz Hudson Institutea govorio je o strateškom značaju zapadnog Balkana za Sjedinjene Američke Države. Coffey se u Hudson Instituteu bavi evropskom sigurnošću, transatlantskim odnosima, NATO-om, Evroazijom i ruskom politikom, a ranije je služio kao oficir američke vojske i radio kao savjetnik u britanskom Ministarstvu odbrane.
Coffey je američki interes za zapadni Balkan povezao sa sigurnošću i ekonomskim prosperitetom Evrope, koja je ključni trgovinski i investicioni partner Sjedinjenih Američkih Država.
Posebno oštru ocjenu iznio je govoreći o odnosima Srbije i Rusije. Srbiju je opisao kao „glavno rusko uporište na Balkanu“ i rekao da je Beograd i dalje snažno povezan s Moskvom.
„Predsjednik Vučić mora se posmatrati onakav kakav jeste, a ne onakav kakvim bismo željeli da bude“, poručio je Coffey.
Njegova poruka odnosila se na pristup Vašingtona i drugih zapadnih prijestolnica vlastima u Beogradu, odnosno na politiku zasnovanu na očekivanju da bi se Vučićeva Srbija s vremenom mogla snažnije približiti Zapadu.
Značajan dio brifinga odnosio se i na Bosnu i Hercegovinu.
Reuf Bajrović je zapadnu politiku prema zapadnom Balkanu od približno 2017. godine opisao kao politiku „stabilokratije“ – pristup prema kojem se većim državama regiona daje politički prostor prema manjim susjedima u očekivanju da će zauzvrat osiguravati stabilnost.
„Moja centralna teza je jednostavna: popuštanje regionalnim silama na račun susjednih demokratija ne obuzdava nestabilnost – ono je subvencionira“, rekao je Bajrović.
Prema njegovim riječima, takva politika u praksi je značila toleriranje ambicija Beograda u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, zahtjeva Zagreba prema BiH te identitetskih uslovljavanja Sofije prema Sjevernoj Makedoniji.
Bajrović je rekao da takav pristup ponavlja ozbiljnu diplomatsku grešku: zahtjevi moćnijih regionalnih aktera tretiraju se kao nešto o čemu se ne može pregovarati, dok se suverenitet manjih demokratija posmatra kao predmet pregovora.
„Ovaj pristup aktivno nagrađuje lidere za proizvodnju kriza“, rekao je Bajrović.
Govoreći o Srbiji i Hrvatskoj, ustvrdio je da Beograd i Zagreb koriste različite instrumente, ali da susjedne države tretiraju kao područja vlastitog strateškog uticaja.
Kao jedan od primjera naveo je odnos prema presuđenim ratnim zločincima.
Bajrović je podsjetio na reakciju hrvatskog premijera Andreja Plenkovića nakon presude Slobodanu Praljku, navodeći da je Plenković presudu nazvao „dubokom moralnom nepravdom“. Govorio je i o komemoracijama Praljku u Zagrebu kojima su prisustvovali visoki državni zvaničnici.
Govoreći o Srbiji, ustvrdio je da Ratko Mladić i dalje predstavlja simbol koji se koristi za nacionalističku mobilizaciju.
Bajrović je u izlaganju otvorio i pitanje korupcije u Hrvatskoj. Govorio je o protestima protiv Plenkovićeve vlasti i problemima s nelegalno odloženim toksičnim otpadom, tvrdeći da je vlast prikrivala problem koji je ugrožavao javno zdravlje. Te tvrdnje iznesene su u Bajrovićevom pripremljenom izlaganju pred učesnicima brifinga.
Prema njegovoj ocjeni, etnonacionalistička politika i nekažnjivost unutar država direktno hrane koruptivne obrasce koji se potom prenose preko granica.
Bosnu i Hercegovinu Bajrović je nazvao najjasnijom žrtvom takve regionalne politike.
Najveći dio izlaganja o BiH posvetio je Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću.
„Dok se Beograd i Zagreb ne slažu na mnogim poljima, njihovi regionalni posrednici – Milorad Dodik i Dragan Čović – nalaze zajednički interes u održavanju Bosne slabom, fragmentiranom i zaključanom u etničke domene“, rekao je Bajrović.
Posebno je govorio o uvođenju novih izbornih tehnologija u Bosni i Hercegovini.
Bajrović je ustvrdio da su Dodik i Čović pokušavali spriječiti uvođenje osnovnih tehnologija za zaštitu integriteta izbora, uključujući biometrijsku identifikaciju birača i optičke skenere glasačkih listića.
Prema njegovoj tvrdnji, blokiranje tih tehnologija bilo je usmjereno na očuvanje izbornih prevara i mreža političkog patronata koje održavaju postojeće strukture moći.
Dodikovu politiku opisao je kao separatistički projekt usmjeren protiv temelja države Bosne i Hercegovine, dok je za Čovićevu politiku rekao da nastoji uspostaviti ekskluzivnu etničku kontrolu koja bi njegovoj stranci omogućila položaj nezaobilaznog političkog posrednika.
„Beograd podržava Dodika; Zagreb podržava Čovića, koristeći svoj položaj u EU i NATO-u kako bi zaštitio tu agendu – ostvarujući ratne teritorijalne ciljeve kroz mirnodopske pravne mehanizme“, ustvrdio je Bajrović.
Govorio je i o Crnoj Gori, tvrdeći da stranke povezane s politikom Beograda koriste učešće u koalicionim vlastima države članice NATO-a kako bi podrivale njenu euroatlantsku orijentaciju.
Kao još jedan primjer naveo je Sjevernu Makedoniju, državu koja je napravila velike političke kompromise kako bi postala članica NATO-a, a koja se sada, prema njegovim riječima, suočava s otvorenim identitetskim zahtjevima susjedne Bugarske.
Bajrović je, prema izvještaju Radija Slobodna Evropa sa brifinga, pozvao američke vlasti i da odbace praksu u kojoj se odluke koje se neposredno tiču Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova i Sjeverne Makedonije donose bez punog učešća tih država.
Ta poruka bila je direktno povezana s njegovom kritikom „stabilokratije“ i politike prema kojoj se interesima većih regionalnih država daje prednost nad suverenitetom njihovih manjih susjeda. Bajrović je time zatražio da države o kojima se odlučuje budu neposredno uključene u razgovore i odluke koje se tiču njihove budućnosti.
Bajrović je pred učesnicima brifinga iznio tri prijedloga za američku politiku prema regionu.
Prvi je prekid prekograničnih ilegalnih finansijskih i političkih mreža. Pozvao je na širu primjenu Globalnog Magnitsky režima i Izvršne uredbe 14033 kako bi se zamrznuli, kako je rekao, koruptivni finansijski tokovi i mreže fiktivnih kompanija preko kojih regionalne političke elite finansiraju svoje posrednike u drugim državama.
Drugi zahtjev odnosio se na američki odnos prema saveznicima.
Bajrović je zatražio da Vašington jasno stavi do znanja da članstvo u NATO-u ili Evropskoj uniji Zagrebu ili Sofiji ne daje slobodne ruke za destabiliziranje susjednih država, blokiranje tehnologija namijenjenih zaštiti integriteta izbora ili prikrivanje korupcije.
Treći prijedlog odnosio se na zaštitu demokratskog integriteta i mogućnost građana da na izborima smijene postojeće političke strukture.
Bajrović je naglasio da građani susjednih demokratija, uključujući Srbe, Hrvate i Bošnjake u Bosni i Hercegovini, moraju imati potpunu slobodu da na transparentnim izborima, zaštićenim od prevara modernim izbornim tehnologijama, politički izazovu aktuelne vlasti.
„Narodi Balkana zaslužuju slobodu da biraju vlastite lidere i određuju vlastitu budućnost. Američka politika mora podržavati taj suverenitet bez izuzetka“, rekao je Bajrović.
