Kada se Jens Stoltenberg uskoro povuče s čelne pozicije u NATO-u, to će značiti da je skoro desetljeće proveo na poziciji generalnog sekretara Sjevernoatlantskog saveza. Od njega je četiri puta traženo da nastavi vršiti tu dužnost, jednom čak i nakon što je već bio prihvatio posao šefa Središnje banke Norveške.
Nije ni čudo što niko nije htio zamijeniti gotovo stoičkog Stoltenberga u vrijeme koje su, između ostalog, obilježili prekid odnosa s Rusijom i dalekosežne transatlantske tenzije s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, piše Deutsche Welle. Stoltenberg je čak dobio i nadimak "Trumpov šaptač" zbog svoje sposobnosti da "ukroti" grubog republikanca. No, on će vjerovatno otići s te pozicije na samitu povodom 75. godišnjice osnivanja obrambenog saveza, koji će se održati u julu u Vašingtonu. Stoltenbergov mandat službeno završava 1. oktobra 2024.
Stoltenbergova bivša glasnogovornica zalagala se za ranije održavanje tih izbora, kako bi se izbjegle eventualne smetnje i komplikacije. Oana Lungescu je naglasila da je "zaista važno da se izbori održe dovoljno rano kako ne bi bili u koliziji s evropskim izborima (u ljunu 2024., nap. red.)) ili s predizbornom kampanjom u SAD".
"Mi imamo otvoreno radno mjesto – molim, ne prijavljujte se!"
Proces izbora je sve samo ne jednostavan. Sigurno je samo da je pozicija generalnog sekretara NATO-a jedna od najprestižnijih funkcija na svijetu, ali za nju ne postoji tačan opisa posla, lista potrebnih kvalifikacija, a ne postoji ni standardizirana procedura za prijavu. Ko želi tu poziciju, neće biti pozvan na razgovor i ne treba biti previše siguran da će je na kraju i dobiti.
SAD se smatra zemljom koja može odlučiti ishod izbora nove vodeće osobe, ali de facto i bilo koja od 31 članice NATO-a može utjecati na krajnji rezultat.
"S druge strane Atlantika se zaista odvija puno zakulisne diplomatije", rekao je Ian Lesser, potpredsjednik German Marshall Funda u Briselu.
"O svemu, od uredskih spajalica do nuklearne strategije, odlučuje se konsenzusom, tako to funkcionira i s generalnik sekretarom".
Novi prvi čovjek NATO-a mora se suočiti s Rusijom - ali ne tako žestoko da se izazove strah od dodatne eskalacije - i biti spreman da brani postojanje Saveza bez dodatnog provociranja njegovih kritičara.
Tokom više godina u kojima se razmišljalo o nasljedniku Norvežanina, na stolu se pojavilo nekoliko dodatnih potencijalnih tačaka, odnosno kvalifikacija koje bi trebala imati nova čelna osoba: rado bi bio viđen kandidat ili kandidatkinja koji dolaze iz zemlje sa značajnim budžetom za obranu ili, za promjenu, neko iz zemalja saveznica s juga ili istoka, nakon punih 15 godina vodstva iz Skandinavije - i naravno, ni izbor žene na čelo NATO-a ne bi bio loš.
Ko su favoriti?
Mnoga imena su se već pojavljivala u igri - i ponovo nestajala. Raniji favoriti, poput danske premijerke Mette Frederiksen i bivšeg britanskog ministra odbrane Bena Wallacea, navodno su čak razgovarali s američkim predsjednikom Josephom Bidenom o svojim šansama, ali su se nakon toga, bez dodatnih objašnjenja, povukli iz utrke.
