U strahu od istine i procesa koji se trenutno vode pred Općinskim sudom u Mostaru i Posebnim odjelom za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala Federalnog tužilaštva FBiH, ponovo se oglasilo Hrvatsko narodno kazalište.
Taman kada se javnost možda ponadala da će, nakon svih ovih godina čekanja, Kazalište konačno pokazati dokumentaciju na koju se poziva i dokazati zakonitost gradnje, uslijedilo je novo saopćenje i novo razočarenje – papira opet nema.
Umjesto dokumenata, ponovo smo dobili već viđena i neuvjerljiva obrazloženja, kvalifikacije i optužbe. Višedecenijska praksa ostaje ista: o svemu se govori, ali se papiri ne pokazuju.
Papira (opet) nema!
Ni ovaj put iz Kazališta ne pokazuju papire o nelegalnoj gradnji. Nastavlja se višedecenijsko skrivanje papira.
Papira nema, ali nema ni odgovora na neugodna pitanja. Kako je Općina Mostar u junu 1996. godine izdala građevinsku dozvolu za zemljište nad kojim više nije imala nadležnost? Kako neko može kao svoj ulog u ortakluk unijeti imovinu nad kojom nema pravo raspolaganja, kao što su to Općina Mostar i HNK Mostar učinili 7. augusta 1996. godine? Kako je nakon 22 godine samo promijenjen dokument iz 1996. godine? Na osnovu čega je taj dokument uopće bio valjan i gdje je njegov pravni kontinuitet?
Vjerovati papirima kojih nema, a ne vjerovati kostima koje postoje…
Ne ulazeći u očite neistine, ne možemo neprimijetiti da se iz ovih obmanjujućih saopćenja Kazališta nazire neka čudna logika prema kojoj bi muslimani Mostara i Islamska zajednica trebali zažmiriti i zaboraviti na kosti svojih umrlih, samo zato što iz Kazališta govore da ih nema.
Neekshumirani skeletni ostaci pronađeni na Lakišića haremu
Prema toj logici, trebamo prihvatiti da Kazalište na Lakišića haremu treba biti, iako za to nema papira, a da harema nema i ne treba biti, iako su na tom lokalitetu pronađene neekshumirane kosti muslimana, koje se i danas nalaze u sedam vreća u Gradskoj mrtvačnici Sutina. Šta reći na takvu logiku?
Tragikomična je tvrdnja da Kazalište nije na kostima zato što su, prema njihovom viđenju, pronađene svega nekoliko centimetara dalje, kao i ranija tvrdnja gradonačelnika Mostara da za zemljište na kojem se gradi Kazalište postoji nekakav nikad viđeni regulacioni plan, dok ga svega nekoliko centimetara dalje nema.
Vjerovati Kazalištu da tokom radova nisu pronađeni neekshumirani skeleti isto je kao vjerovati papirima kojih nema.
