Prije nego što počnete hvaliti, kuditi ili negirati rezultate izbora, jedno treba biti jasno.
Hrvatska je funkcionalna demokratija.
Svako od vas koji imate prebivalište u Hrvatskoj i punoljetni ste, mogao se kandidirati na ovim izborima. Svako od vas je mogao glasati prije dvije sedmice i, gdje se održava drugi krug, glasati i jučer.
Mogli ste i ne glasati, i to je volja građana, piše Index.hr
HDZ se vratio
Rezultati su upravo onakvi kako su hrvatski građani htjeli. Ni manje ni više nego volja građana. Po tim rezultatima, ako se pogleda cijela država i ako se pogledaju oba izborna kruga – samo jedan može biti zadovoljan – predsjednik HDZ-a i vlade - Andrej Plenković.
Nakon što je parlamentarne izbore dobio tek uz izvlačenje žetončića s kojima jedva drži minimalnih 76 glasova (samo operativna vještina Jandrokovića i nesposobnost opozicije drži Sabor na okupu, jer većina pada ako je samo jedan odsutan) i nakon što je kandidat HDZ-a sramotno potučen na predsjedničkim izborima, HDZ se vratio.
Ogroman rad na terenu, aktivnost u svakoj županiji, svakom gradu, općini i selu, ponešto "pročišćene" liste kandidata (pripazili su da među vodećim imenima ipak ne budu oni sumnjivo podebljanih nekretnina i tankih doktorata), sve se to Plenkoviću i HDZ-u debelo isplatilo.
Dobili su većinu županija (kandidati HDZ-a i oni koje podržava HDZ pobijedili su, na primjer, i u Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji), dobili su ogroman broj gradova i općina.
Zagreb im je uvijek bio nedostižan, ali Split su upravo preuzeli. Rijeku nisu – no ni nisu morali. Jer Rijeku je izgubio SDP, a to je, da se poslužimo dramatskom terminologijom, njihov zakleti neprijatelj.
No, krenimo redom…
U Splitu se lako oprosti grijeh, ali karakter nikako
Ivica Puljak. Redovni profesor u trajnom zvanju. Reformator. Više citata na Google Scholar nego što će HDZ imati afera. Čovjek koji je imao realnu šansu promijeniti Split. Ali i promijeniti Hrvatsku, stvaranjem savremene centrističke liberalne stranke. Puljak je mogao biti mnogo više od gradonačelnika.
Mogao je Puljak voditi nacionalnu političku opciju, novu građansku snagu, postati ono što SDP već deset godina uporno ne uspijeva, ozbiljna alternativa HDZ-u.
Imao je platformu, kadar, birače, harizmu, imao je i stručne ljude koji su mu se htjeli pridružiti i ponuditi mu pomoć. Ali nije i strpljenje. Jer Puljak se – sa svima posvađao.
Otišli su mu saveznici, partneri, kolege iz predsjedništva stranke, saradnici, pa na kraju i birači. Prvo tiho, onda glasno, a sada i službeno, glasačkim listićem u drugom krugu. Na kraju je ostao sam. Još jedan splitski individualac uvjeren u svoju nepogrešivost. Njegova politička karijera je dovršena – čeka ga posao na faksu, plaća u njegovom zvanju je veća od 3.000 eura pa se ne mora misliti gdje će.
Sad kad je sve gotovo, Puljkov politički ep ostat će za arhive ili za pismu. Možda ga neko opjeva, onako klapski, uz bile košulje, uz mandolinu i crno vino, negdje na Bačvicama, u suton. Jer u Splitu se lako oprosti grijeh, ali teško karakter.
U Zagrebu predvidljivo, ali jasno je da dosta ljudi nije zadovoljno Tomaševićem
Tomislav Tomašević je pobijedio. Predvidljivo.
Marija Selak Raspudić je izgubila. Opet predvidljivo.
Pitanje je zašto se uopće kandidirala za gradonačelnicu – nakon izbora za Sabor, kandidirala se za predsjednicu (nije prošla u drugi krug), da bi se gotovo neposredno prije izbora kandidirala za gradonačelnicu Zagreba.
Zašto i kako se neko kandidira za potpuno različite razine vlasti, zašto i kako se kandidira na izbore na kojima očigledno ne može pobijediti – jer ne možeš u dva mjeseca stvoriti ni tim ni program ni prepoznatljivost za pobijediti dobro uhodanog Tomaševića i Možemo – ne znamo.
