Ivo Lučić oštro po vodstvu HDZ-a BiH: Borba protiv korupcije važnija od pitanje ko će u Predsjedništvo BiH, Čović je politička prošlost

Borba protiv korupcije u hrvatskim političkim institucijama važnija je od svođenja izbora na pitanje ko će zauzeti mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH, poručio je historičar Ivo Lučić gostujući u Podcastu Velebit. Oštro je kritikovao vladajuće strukture HDZ-a BiH, ocijenio da je Dragan Čović politička prošlost te ustvrdio kako nacionalno pitanje služi ostvarivanju političkih i privatnih interesa.

Govoreći o predstojećim izborima, Lučić je otvoreno istakao i porodičnu povezanost s jednim od kandidata: Zdenko Lučić njegov je mlađi brat. Zbog toga je, napomenuo je, u ocjenama bratove kandidature subjektivan. Ipak, centralni dio njegovog istupa odnosio se na stanje unutar HDZ-a BiH, odgovornost njegovog rukovodstva i argument da bi politička konkurencija među Hrvatima mogla pogodovati izboru Slavena Kovačevića, kojeg smatra nastavljačem politike Željka Komšića.

Korupcija se ne može opravdavati strahom od izbornog poraza

Na pitanje može li podjela glasova između Darjane Filipović i Zdenka Lučića otvoriti prostor Kovačevićevoj pobjedi, Lučić je odgovorio kako takva mogućnost ne može biti opravdanje za zadržavanje postojećeg stanja. Pozvao se na medijske objave o aferama i navodima o ozbiljnom koruptivnom sistemu, ocijenivši da hrvatske političke institucije trebaju promjene i kvalitetnije ljude kako bi mogle štititi nacionalne interese. „Toliko je toga javno rečeno, a nema odgovora na ta pitanja“, rekao je.

Kada je voditelj ponovo otvorio pitanje mogućeg gubitka izbora zbog podjele hrvatskih glasova, Lučić je bio još direktniji. „I to je manji problem nego da ostane ovako, da ostane ista struktura društva, da ostane korupcija na tom nivou kakav jeste, da vi praktično ne možete rodni list izvaditi u nekoj općini a da niste s nekim dobri ili da ne tražite od nekoga neku uslugu“, ustvrdio je.

Prema njegovoj ocjeni, takvo je stanje neodrživo, a problem korupcije obuhvata sve nivoe vlasti, od općinskih do političkog vrha. Dodao je da se problem ne ograničava na hrvatsku politiku, nego zahvata i bošnjačke i srpske političke strukture.

Od nacionalnog pokreta do interesne grupe

Lučić je podsjetio da je bio među osnivačima HDZ-a BiH i poslanik u prvom sazivu Skupštine BiH nakon izbora 1990. godine. Stranku iz tog perioda opisao je kao nacionalni pokret za slobodu, ljudska prava i demokratiju, a današnje rukovodstvo optužio za udaljavanje od tih ciljeva. „Danas se HDZ, kao i većina stranaka, pretvorio u neku vrstu interesne grupe“, rekao je.

Ustvrdio je da takva grupa prije svega nastoji ostvariti političke i privatne interese, dok nacionalna prava i slobode ostaju u drugom planu i služe kao sredstvo za ostvarivanje tih interesa. Odbacio je pritom voditeljevu sugestiju da se zbog bratove kandidature svrstao u opoziciju HDZ-u. Kazao je da komentariše političke procese iz svoje društvene pozicije te da bi prešućivanje onoga što vidi smatrao nepoštenim i kukavičkim. „Kako god bili rezultati, stvari više nikad neće biti iste“, poručio je, ocjenjujući da je u javnosti otvoreno previše pitanja da bi ih se moglo nastaviti ignorisati.

„Čović joj nije dao priliku“

Posebno je zanimljiv dio razgovora u kojem je Lučić otkrio da je na početku predizbornog ciklusa podržao kandidatkinju HDZ-a BiH Darjanu Filipović, smatrajući da kao mlada žena zaslužuje priliku i da bi mogla donijeti promjenu. „Međutim, Dragan Čović joj nije dao priliku“, rekao je.

Prema njegovoj ocjeni, Čović je Filipović toliko vezao uz sebe da se gotovo nigdje ne pojavljuje samostalno. Zbog toga je, objasnio je, zaključio kako njena kandidatura ne predstavlja novu politiku, nego nastavak dosadašnje pod istim rukovodstvom.

Govoreći o samom Čoviću, Lučić je ustvrdio da dolazi vrijeme novih ljudi. „Mislim da je on politička prošlost, da je on svoju priču završio s ovim sada procesom, s ovim izborima, da dolazi vrijeme potpuno novih ljudi“, kazao je. Dodao je da bi jednako kritikovao i eventualne nove političke predstavnike ako za četiri godine ne bi opravdali očekivanja.

Odgovor na Čovićeve prozivke

Lučić se osvrnuo i na izjavu u kojoj je Čović, prema njegovom prepričavanju, napade na sebe povezao s ratnim profiterima, ratnim zločincima te ljudima iz UDBA-e i KOS-a, uz spominjanje onih koji su iz politike ispraćeni na stranačkom saboru 1998. godine. Objasnio je da se u toj poruci prepoznao te da je zbog toga smatrao potrebnim javno odgovoriti.

Odbacio je povezivanje sebe i svoje porodice sa Savezom komunista, UDBA-om i KOS-om. Govoreći o svojoj ulozi u Mostaru 1991. godine, rekao je da je dužnost preuzeo ako hrvatski kadar nakon višestranačkih izbora, u promijenjenim političkim okolnostima. Čoviću je poručio da bi se, kada traži ljude koje proziva, trebao „pogledati u ogledalo“ i osvrnuti oko sebe.

Promjene traži i unutar HDZ-a BiH

Uprkos oštrim kritikama, Lučić smatra da promjene moraju doći i iz samog HDZ-a BiH, koji je opisao kao jedinu ozbiljnu hrvatsku političku strukturu i organizaciju u ovom trenutku. Opozicija, prema njegovom mišljenju, ima snagu ponajprije na lokalnom i kantonalnom nivou, ali dosad nije vodila nacionalnu politiku.

Zato je pozvao svoje kolege i prijatelje u HDZ-u da prihvate potrebu za promjenama. Priznao je i da je ranije znao izbjegavati kritiku hrvatskog političkog rukovodstva zbog bojazni da bi njegovo slabljenje moglo pogodovati Komšiću. „Onda dođe trenutak kad više nema kalkulacije“, rekao je.

Za svog brata Zdenka kazao je da je pokrenuo proces koji smatra važnim i da zaslužuje priliku, uz ogradu da ne tvrdi kako je upravo on nužno odgovor na sve probleme.

Kritikovao bliskost s Dodikom

Lučić je kritikovao i odnos hrvatskog političkog rukovodstva s Miloradom Dodikom, smatrajući da takvo povezivanje otežava saradnju s bošnjačkim političarima spremnima na kompromis. „Ako se potpuno povežete sa srpskom politikom u BiH, s Miloradom Dodikom, i postanete gotovo sijamski blizanci, onda je logično da ste odbili sve od sebe i da ne možete više napraviti nikakav sporazum“, ocijenio je.

Istovremeno je ostao kritičan prema Komšićevoj politici i Kovačevićevoj kandidaturi. Upozorio je da bi nastavak prakse koju smatra nametanjem hrvatskog člana Predsjedništva dodatno pogoršao odnose, potaknuo okupljanje oko postojećih političkih vođa i doprinio daljem odlasku stanovništva.

Kao preduvjet funkcionalnije BiH istakao je bolje hrvatsko-bošnjačke odnose i spremnost političkih predstavnika na dogovor, uz prekid prakse u kojoj se nacionalnim pitanjem opravdava izostanak odgovornosti za stanje u društvu.