Istraživanje o Trgovskoj gori: Četiri od pet ispitanika smatraju da BiH snosi rizik bez koristi

Čak četiri od pet građana obuhvaćenih novim naučnim istraživanjem o Trgovskoj gori smatraju da postoji ozbiljna nepravda u raspodjeli rizika i koristi od planiranog skladišta radioaktivnog otpada na lokaciji Čerkezovac u Hrvatskoj, neposredno uz granicu Bosne i Hercegovine, prenosi Politicki.ba.

Pokazalo je to istraživanje provedeno među 385 stanovnika Bihaća, Cazina, Bužima, Bosanske Krupe, Novog Grada, Kostajnice, Kozarske Dubice i Prijedora, čiji su rezultati objavljeni u međunarodnom naučnom časopisu Sustainability.

Autori rada su Velibor Lalić s Fakulteta sigurnosnih nauka Univerziteta u Banjoj Luci, Armin Kržalić s Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, Vladimir M. Cvetković, Milan Lipovac i Mario Crnković.

Istraživanje je provedeno od novembra 2025. do aprila 2026. godine, a naučnici su problem Trgovske gore posmatrali iz drugačijeg ugla od onog koji je godinama dominirao javnom raspravom.

Umjesto da se bave isključivo tehničkim karakteristikama budućeg objekta i procjenom njegove sigurnosti, istraživali su kako stanovnici s bosanskohercegovačke strane granice doživljavaju činjenicu da bi radioaktivni otpad mogao biti skladišten u njihovoj neposrednoj blizini, dok se odluka donosi u drugoj državi.

Rezultati pokazuju veoma visok nivo osjećaja ekološke nepravde.

Između 80,5 i 84,6 posto ispitanika složilo se s tvrdnjama koje ukazuju na nepravednu raspodjelu rizika i koristi. Na skali od jedan do pet prosječna vrijednost osjećaja distributivne nepravde iznosila je 4,304.

Suština problema koju istraživanje otkriva veoma je jednostavna: stanovnici pograničnog područja u BiH smatraju da bi mogli snositi dio potencijalnog rizika projekta od kojeg nemaju neposrednu korist i o kojem ne odlučuju.

Još izraženiji rezultat zabilježen je kada je riječ o samom procesu donošenja odluka.

Prosječna vrijednost proceduralne nepravde dostigla je 4,351 od maksimalnih pet, stoji u tekstu Politicki.ba.

Ispitanici su posebno snažno podržali tvrdnju da ljudi koji žive u područjima pogođenim ekološkim odlukama moraju imati pravo učestvovati u njihovom donošenju. Ta tvrdnja dobila je prosječnu ocjenu 4,42.

Gotovo identičan rezultat zabilježen je na konkretnom pitanju Trgovske gore. Stav da bi pogranične zajednice u Bosni i Hercegovini trebale imati formalno pravo učešća u procesu odlučivanja dobio je prosječnu ocjenu 4,41.

Istraživanje tako otvara pitanje koje nadilazi tehničku raspravu o radioaktivnom otpadu – šta se događa kada se odluka donosi u jednoj državi, dok ljudi koji smatraju da bi mogli snositi dio njenih posljedica žive u drugoj.

U slučaju Trgovske gore državna granica istovremeno predstavlja i granicu političke nadležnosti, ali potencijalni ekološki rizici, upozorava se kroz koncept na kojem je istraživanje zasnovano, ne moraju slijediti administrativne granice.

Posebno je osjetljiv položaj Novog Grada.

Autori navode da je prostor bivše kasarne Čerkezovac, na kojem Hrvatska planira uspostaviti Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, udaljen približno 900 metara od područja Novog Grada i rijeke Une.

U radu se također navodi da na području sliva Une u Bosni i Hercegovini postoji 20 gradova i općina s približno 360.000 stanovnika.

Upravo je Una jedan od ključnih razloga zbog kojih se pitanje Trgovske gore u BiH godinama ne posmatra kao unutrašnje pitanje Hrvatske.

Istraživanje je pokazalo i snažan osjećaj da institucije nedovoljno priznaju interese stanovništva koje smatra da bi moglo biti pogođeno projektom.

Tvrdnje povezane s institucionalnim zanemarivanjem dobile su prosječnu ocjenu 4,28, a s njima se složilo 84,1 posto ispitanika.

Drugim riječima, više od osam od deset učesnika istraživanja smatra da postoji problem u načinu na koji se tretiraju interesi zajednica koje žive s bosanskohercegovačke strane granice.

Naučnici su utvrdili i razlike između pojedinih lokalnih zajednica.

Novi Grad, Kostajnica, Kozarska Dubica i Prijedor uglavnom su imali više vrijednosti osjećaja nepravde nego nekoliko gradova i općina u zapadnom dijelu uzorka.

Autori, međutim, upozoravaju da se iz tih podataka ne smije automatski zaključiti da osjećaj ugroženosti raste proporcionalno udaljenosti od Čerkezovca.

Istraživanje nije mjerilo preciznu udaljenost mjesta stanovanja svakog ispitanika od planirane lokacije, nego je kao pokazatelj korišten grad ili općina. Uzorak iz Kostajnice bio je posebno mali i obuhvatio je sedam ispitanika.

Zanimljiv rezultat dobiven je i kada je istraživana informiranost građana.

Gotovo polovina ispitanika, 48,1 posto, smatra sebe prilično ili izuzetno dobro informiranim o pitanju Trgovske gore.

Kada su isti ljudi trebali procijeniti koliko su informirani ostali stanovnici njihovog područja, rezultat je bio znatno drugačiji. Samo 26,5 posto ispitanika smatra da je šira lokalna zajednica prilično ili izuzetno dobro informirana.

Istraživači su ustanovili i vezu između informiranosti i percepcije nepravde. Bolje informirani ispitanici u pojedinim kategorijama iskazivali su snažniji osjećaj ekološke nepravde.

Autori su, međutim, bili oprezni pri tumačenju tog rezultata. Istraživanje ne dokazuje da veća informiranost uzrokuje snažnije protivljenje projektu niti da je između te dvije pojave utvrđena uzročno-posljedična veza.

Jednako važno ograničenje odnosi se na sam uzorak.

Istraživanje je obuhvatilo 385 ispitanika i nije provedeno na slučajno odabranom reprezentativnom uzorku cjelokupnog stanovništva osam gradova i općina. Zbog toga se dobijeni procenti ne mogu jednostavno predstaviti kao stav svih stanovnika sjeverozapadne BiH niti svih približno 360.000 ljudi koji žive u bh. dijelu sliva Une, piše Politicki.ba.

Međutim, odgovori učesnika istraživanja pokazuju vrlo konzistentan obrazac.

Najizraženiji je osjećaj da bi zajednice u BiH mogle snositi dio potencijalnog tereta projekta od kojeg nemaju odgovarajuću korist, dok istovremeno nemaju jednaku mogućnost odlučivanja o njegovoj realizaciji.

Upravo zato autori slučaj Trgovske gore ne tretiraju samo kao pitanje upravljanja radioaktivnim otpadom nego kao primjer prekograničnog problema ekološke pravde.

Njihovo istraživanje pokazuje da tehnička procjena sigurnosti nije jedini element koji određuje odnos stanovništva prema ovakvim projektima. Povjerenje u institucije, transparentnost postupka, mogućnost učešća u odlučivanju i osjećaj da su rizici i koristi pravedno raspoređeni također imaju važnu ulogu.

U slučaju Trgovske gore taj problem dobija dodatnu dimenziju upravo zbog granice između Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Stanovništvo koje živi s jedne strane granice nema istu formalnu ulogu u procesu odlučivanja koji se vodi s druge strane, iako se dio tih zajednica nalazi geografski veoma blizu planiranog objekta.

Novo istraživanje tako pitanje Trgovske gore postavlja mnogo šire od dileme gdje će biti skladišten radioaktivni otpad. Ono otvara pitanja ko će snositi potencijalne rizike, ko od projekta ima korist, ko donosi odluke i koliko se u tom procesu čuje glas ljudi koji žive neposredno uz granicu.