Na gradskom trgu u Bijelom Polju, nekoliko hiljada vjernika klanjalo je bajram-namaz na ostacima Hadžidanušine džamije, po prvi put nakon 80 godina.
Centralna proslava Kurban-bajrama Islamske zajednice Crne Gore održana je upravo na ovom lokalitetu – arheološkom nalazištu u srcu Bijelog Polja – koje ima poseban značaj za lokalnu muslimansko-bošnjačku zajednicu. Bajram-namaz predvodio je reis Islamske zajednice Rifat Fejzić, koji je, čestitajući praznik, iskoristio priliku da istakne vrijednosti suživota i jedinstva u Crnoj Gori. Poručio je da su sve blagodati ovoga svijeta uzaludne ako ljudi nemaju vremena da u njima uživaju zbog mržnje i podjela, upozorivši vjernike: “Ne stvarajte torove. Crna Gora je previše mala da bismo se dijelili,” naglasio je Fejzić, pozvavši na međusobno uvažavanje i zajedničko čuvanje “bašče iz koje smo ponikli”.
Fejzić je posebno istakao simboliku ovogodišnjeg Bajrama na temeljima porušene džamije. Nakon namaza je kazao da okupljanje na mjestu Hadžidanušine džamije nije čin prkosa niti provokacije, već izraz “dubokog uvjerenja i povjerenja da naše komšije cijene ime ove velike žene koja je imala osjećaj za svoj grad i njegove stanovnike”. Podsjetio je da je hadži Danuš-hanuma, dobrotvorka po kojoj je džamija dobila ime, iz svog vakufa finansirala ne samo izgradnju džamije u 18. stoljeću, nego i prve škole i narodne kuhinje (imareta) u Bijelom Polju, iz kojih su se hranili i školovali siromašni građani – bez obzira na vjeru i naciju.
Upravo zbog te historijske uloge, reis je poručio da ovo mjesto zaslužuje obnovu – ne samo kao vjerski objekt već i kao spomenik naslijeđu dobročinstva i multikulturalnosti.
Obnova simbola: od arheološkog nalazišta do buduće džamije
Hadžidanušina, odnosno Čaršijska džamija, izgrađena je krajem 17. ili početkom 18. stoljeća i bila je jedina džamija u Crnoj Gori koja je nosila ime po ženi. Hadži Danuš-hanuma je, prema zapisima, osnovala vakuf iz kojeg su izgrađeni džamija, medresa (vjerska škola) i imaret (narodna kuhinja), a prihodi od 15 dućana u Bijelom Polju korišteni su za njihovo održavanje sve do početka Drugog svjetskog rata. Džamija je teško oštećena tokom savezničkog bombardovanja Bijelog Polja 1944. godine, kada je stradalo mnogo nevinih civila. Preživjeli svjedoci i dalje pamte razaranje, ali džamija nakon rata nije obnovljena – naprotiv, komunističke vlasti odlučile su da se na njenom mjestu izgradi gradski trg, a preostali temelji budu zatrpani.
Tako je ovo sveto mjesto decenijama bilo skriveno pod betonom i pločnicima gradskog šetališta, a sjećanje na džamiju čuvalo se samo u usmenoj predaji lokalnih Bošnjaka. Tek nedavno, sticajem okolnosti, zemlja je otkrila svoje tajne: 2022. godine, prilikom radova na postavljanju nove fontane na trgu, radnici su naišli na ostatke starih temelja.
Ubrzo je potvrđeno da se radi o tragovima Hadžidanušine džamije iz osmanskog perioda. Na lokalitet su stigli arheolozi, i nakon višesedmičnih iskopavanja utvrđeni su obrisi građevine – pronađeni su očuvani kameni temelji, pa čak i dijelovi poda džamije. Otkriveni su i fragmenti zidova oslikanih svijetloplavim i zelenim tonovima s arabesknim motivima, što svjedoči o nekadašnjoj ljepoti unutrašnjosti objekta.
Iskopavanja su završena uz preventivnu konzervaciju nalaza, a dalju sudbinu arheološkog nalazišta odredit će nadležne institucije Crne Gore. Bošnjačka zajednica Bijelog Polja već je javno zatražila obnovu Hadžidanušine džamije na njenoj originalnoj lokaciji, smatrajući da bi time bila ispravljena višedecenijska nepravda i vraćen važan dio kulturno-historijskog naslijeđa grada. Okupljanje vjernika za Bajram upravo na tim temeljima dalo je dodatni podsticaj ovoj inicijativi – pokazalo je da džamija živi u srcima ljudi čak i kada fizički ne postoji.
