Otmica u Štrpcima je naziv za zločin od 27. februara 1993. godine kada su pripadnici srpskih paravojnih jedinica pod komandom Milana Lukića, oteli grupu putnika iz voza 671 na relaciji Beograd–Bar.
Oteti putnici, 18 Bošnjaka i jedan Hrvat, su potom likvidirani. Većina ubijenih su bili državljani SR Jugoslavije i bili su uglavnom iz Priboja, Prijepolja, Beograda i Podgorice. Među njima je bilo i državljana Bosne i Hercegovine. Posmrtni ostaci 16 putnika još nisu pronađeni.
Među izvedenima iz voza je bio i jedan crnac čija je sudbina nepoznata.
Iako je nekoliko direktnih izvršilaca osuđeno, još uvijek se ne znaju imena onih koji su naredili i organizirali ovaj zločin.
Postoje dokumenti koji ukazuju da je ova otmica bila unaprijed pripremana i da su ŽTP, MUP Srbije i Vojska Jugoslavije bili upoznati sa tim da će "pripadnici Srpske vojske općine Rudo izvršiti zaustavljanje voza i odvođenje putnika".
Prema izjavama svjedoka, nakon polaska voza iz Beograda, kondukter je, u pratnji dvojice policajaca, pregledao karte, i upisivao svačije ime na kartama, navodno zbog šverca.
Pruga Beograd-Bar jednih kratkim dijelom prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu, blizu mjesta Štrpci, ali voz tu inače ne staje.
Kako se voz bližio bosanskoj granici, policija i vojska je započela legitimiranje po hodnicima, odvajajući muslimane, dok su ostale tjerali u kupee.
Voz je nakon toga, mimo reda vožnje, zaustavljen u Štrpcima i grupa kidnapovanih civila je izvedena iz voza.
„Sve je bilo kao na filmu. Voz je stao zbog crvenog signala na samom ulazu u tunel. Otmičari su bili uredno uniformirani, osim jednog koji je imao bradu i crnu šubaru sa kokardom. Kada su zatražili lične karte, sve je ličilo na rutinski postupak i dok nisu počeli odvoditi ljude izgledalo je da nekog konkretno traže. Bilo je komentara da traže njihove bjegunce, po nekome je bilo jasno da su cilj muslimani. Iz bifea je u majici kratkih rukava, iskočio na snijeg jedan od putnika vičući: 'Koljite balije'. Najjezivije je bilo to što, u stvari, nije bilo nikakvog otimanja. Niko se nije bunio, sve se odvijalo u zlokobnoj tišini. Sve to nije trajalo mnogo duže od pola sata. Začudo, voz je nastavio put kao da se ništa nije desilo“, prenio je jedan od očevidaca.
Svjedočenja putnika ukazuju da je između vojnika koji su bili u vozu i onih koji su voz zaustavili u Štrpcima postojala saradnja.
Kidnapirani civili su odvezeni u selo Prelovo kod Višegrada, gdje su ih u fiskulturnoj sali osnovne škole postrojili, prilikom pretresanja oduzeli novac, nakit i druge vrijedne stvari, a zatim tukli. Poslije toga, oteti putnici iz voza su vezani žicom, ubačeni u kamion, potom odvedeni u pravcu Višegrada i likvidirani u jednom selu nedaleko od Drine.
Žrtve zločina u Štrpcima su:
1. Esad Kapetanović (19),
2. Ilijaz Ličina (43),
3. Fehim Bakija (43),
4. Šećo Softić (48),
5. Rifet Husović (26),
6. Senad Đečević (16),
7. Ismet Babačić (30),
8. Halil Zubčević (49),
9. Adem Alomerović (59),
10. Muhedin Hanić (27),
11. Safet Preljević (22),
12. Džafer Topuzović (55),
13. Rasim Ćorić (40),
14. Fikret Memović (40),
15. Favzija Zeković (54),
16. Nijazim Kajević (30),
17. Zvezdan Zuličić (23),
18. Jusuf Rastoder (45) i
19. Toma Buzov, vojni penzioner iz Beograda.
Sud u Bijelom Polju je osudio Nebojšu Ranisavljevića na kaznu od 15 godina zatvora za učešće u ovom ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva.
Milan Lukić je osuđen od općinskog suda u Beogradu na 20 godina zatvora zbog kidnapiranja i ubistva 16 civila u otmici u Sjeverini. Iako na osnovu validnih dokaza utvrđeno da je on bio glavni akter obje otmice i likvidacije pripadnika bošnjačke nacionalnosti, njemu nikada nije suđeno za otmicu u Štrpcima. On je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, za zločine u Višegradu osuđen na doživotnu robiju.
Svjedok otmice u Štrpcima Duško Petrović smatra da je sud dosta pogriješio jer su glavni organizatori zločina ostali po strani.
On tvrdi da je Vojislav Šešelj jedan od odgovornih za ovaj zločin, jer Milan Lukić, pripadnik šešeljevaca "ništa nije radio dok mu nije naredio Šešelj".
U Prijepolju, pored starog mosta na Limu, 2009 je otkriveno spomen obilježje žrtvama otmice. Na bijelom mermernom kamenu u obliku tradicionalnog muslimanskog nadgrobnog spomenika nišana ispisana je poruka:
"Ko u ovoj zemlji zaboravi 27. februar 1993. i stanicu Štrpci odustao je od budućnosti."
Izgradnju spomen kompleksa finansirala je Skupština općine Prijepolje.
U Bijelom Polju, u februaru 2016. postavljen je spomenik u obliku muslimanskom nadgrobnog spomenika posvećen žrtvama otmice u Štrpcima.
Fond za humanitarno pravo, nevladina organizacija iz Beograda i ove se godine sjetila nevinih žrtava iz Štrbaca.
