Godina dana Zorana Milanovića. Gori i od Kolinde!

"Dobro došla, kraljice Balkana i nado Bosne i Hercegovine", kazala je uz srdačni pozdrav 2015. godine prošloj hrvatskoj predsjednici Hatidža Mehmedović, predsjednica udruge Majke Srebrenice. 

Milanović je pak zauzeo tvrđi stav prema BiH, ističući ugroženost bosanskohercegovačkih Hrvata, a u Sarajevo još nije otputovao.

Kolinda se pak nikad ozbiljnije nije pozabavila odnosima u BiH ni pozicijom Hrvata, a Milanović je u kontekstu toga u Zagrebu čak ugostio i kontroverznog Milorada Dodika, trenutno predsjedavajućeg Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda.

Kolinda je cijeli mandat koketirala s ustašlukom, a Milanović je pak oko toga zauzeo čvrst stav. Već dvaput je napustio obilježavanja godišnica Domovinskog rata zbog ljudi koji su imali majice s ustaškim pozdravom ZDS, a u Maslenici je isto naredio i vojnom vrhu RH.

Za komentar o svemu tome pitali smo političkog analitičara Žarka Puhovskog.

On smatra da je "prava usporedba zadnja godina mandata Kolinde Grabar-Kitarović i prva godina mandata Zorana Milanovića". Puhovski podsjeća da je Kolinda u zadnjoj godini mandata učinila niz spornih poteza, pa je zahvaljujući baš tome Milanović izabran za predsjednika RH.

"Kolinda je u prvoj godini mandata pokušavala napraviti obrat u odnosu na svog prethodnika Ivu Josipovića. Htjela je biti nacionalna ili nacionalistička verzija predsjednice jer se Josipovića moglo percipirati anacionalnim. Ipak, u tome nije izašla iz prostora onoga što se u demokratiji smatra prihvatljivim", smatra Puhovski.

"Milanović je također svoj predsjednički mandat započeo nizom važnih obrata. Prvi je bio ukidanje velike svečanosti u vezi inauguracije predsjednika, čime je želio desimbolizirati tu funkciju. Ostala je zapamćena nova vrsta izvedbe himne, na inauguraciji nije bilo svećenstva, a Milanović je u jednom trenutku i nekorektno oduzeo riječ predsjedniku Ustavnog suda. Održao je kratak i sadržajan govor u kojem je citirao jednog izraelsko-američkog filozofa koji je otvoreno homoseksualac, kao i jednu rock baladu koja nije iz Hrvatske, ponašao se inovativno u odnosu na svoje prethodnike u tom kontekstu. Milanović je time poručivao da funkciju predsjednika želi definirati kao prvog slugu Republike. U odnosu na prethodno bauljanje Grabar-Kitarović to je izgledalo dobro. A onda su se stvari počele mijenjati", objašnjava Puhovski.

Sukobi s Plenkovićem

Puhovski podsjeća da je Milanović uskoro počeo naglašavati da on nema ovlasti, već ih ima premijer Andrej Plenković, a dao je i naslutiti da bi on bio bolji premijer od Plenkovića.

Isticao je da ima veliko političko iskustvo, no u institucijskom smislu se pokazao suradljivim u odnosu na vladu, za razliku od nekih svojih prethodnika poput Stipe Mesića u odnosu na premijera Ivicu Račana.

U svemu tome se dogodio i zanimljiv obrat, tj. "promijenila se politička geometrija", kaže Puhovski.

"Miroslav Škoro je Andreja Plenkovića otjerao u lijevo, a u odnosu na Plenkovića Milanović se pozicionirao u desno. Izuzetak je ZDS, ali to se samo kod nas smatra ljevičarskim stavom", kaže Puhovski i dodaje da je Milanović u godinu dana mandata polemizirao "sa svima osim s desnicom".

Kada je riječ o tome kako Kolinda i Milanović koriste društvene mreže, Puhovski kaže da je ona "htjela biti simpatična svima, graditi se kao narodu bliska osoba, dok Milanović želi biti najpametniji.

Kolinda je govorila besmislice i zvučala priprosto - sjetimo se kad je rekla da seljaci ne mogu biti građani - dok Milanović radi gluposti jer želi ispasti intelektualno sofisticiran".

Prema Puhovskom, Kolinda je svojim "seljakanjem ureda naglašavala bit svoje politike, a to je demagogija".

"Milanović se hvali da ne želi biti obljubljen, što je bizarno za političara koji je direktno izabran na svoju funkciju, a ona je htjela biti 'everyone’s darling'. Milanović hoće da ga se smatra intelektualnim autoritetom, želi poziciju vođe učitelja, a ne izabranog predsjednika. Naljutio se kada sam ga usporedio s Vladimirom Bakarićem, koji je zadnji imao takvu poziciju u Hrvatskoj, ali on to ne može izvesti jer je danas javna sfera otvorenija", kaže Puhovski.

Predsjednik RH ima ovlasti u vanjskoj politici, pa pitamo Puhovskog da u tom kontekstu usporedi Grabar-Kitarović i Milanovića.

"Kolinda je pod svaku cijenu htjela biti američki čovjek u Hrvatskoj, a nije uspjela preskočiti ni ogradu Bijele kuće. Odlučila se za tu poziciju dok je predsjednik SAD-a bio Donald Trump, posve nezainteresiran za događanja u svijetu, njega je jedino zanimao sukob s Kinom.

(Ni)je američki čovjek

Milanović sebe pak ne smatra američkim čovjekom, pa je odustao od tzv. uspravnice (Inicijativa tri mora, op.a.), no on je u međuvremenu posve odustao od vanjske politike. Hvalio se da je podržao Joea Bidena u američkoj predsjedničkoj kampanji, dok se u Hrvatskoj ponaša kao Trump. Milanović je po temperamentu suverenist, što ga čini dragim desnici, no taj njegov stav proizilazi iz toga da 'neće njemu nitko govoriti što da radi'. Velika je sramota što nije htio ići mijenjati bolesnog Plenkovića u Bruxellesu, valjda nije htio biti kurir stavova vlade. No jasno se kaže da je vanjska politika dio predsjednikovih ovlasti, pa su Milanovićeve izlike da to nije njegovo područje neuvjerljive. Rezultat svega toga je bio da je Hrvatsku u Bruxellesu predstavljao slovenski premijer Janez Janša, koji je vrlo blizak mađarsko-poljskoj aberaciji u EU", smatra Puhovski.

U svakom slučaju, Grabar-Kitarović i Zoran Milanović su se pokazali u nečemu sličnima, a u mnogome različitima kao predsjednici RH. Teško se može reći da dolično obavljaju svoju funkciju, ali se može reći da su loši na različite načine.