Negiranje i iskrivljavanje činjenica o genocidu u Srebrenici najčešći je oblik institucionalnog negiranja ratnih zločina u Srbiji, navodi se u izvještaju Inicijative mladih za ljudska prava Srbije (YIHR).
Inicijativa mladih za ljudska prava Srbije (YIHR) objavila je godišnji izvještaj o poricanju ratnih zločina pod nazivom “Stanje poricanja – Srbija 2024: Laganje o zločinima pod zastavom“.
Treći izvještaj
Ovo je treći izvještaj koji kroz nekoliko segmenata prati institucionalno negiranje ratnih zločina iz devedesetih godina prošlog vijeka od strane zvaničnika Republike Srbije.
Jedan od autora izvještaja i istraživač pri YIRH-u Branimir Đurović je za Detektor kazao kako se značaj izvještaja nalazi u suočavanju sa prošlošču i prihvatanju odgovornosti za zločine.
“To je neophodno za jedno demokratsko društvo i mi mapiramo sve prisutne prakse poricanja ratnih zločina i veličanja zločinaca u Srbiji. To je naš doprinos i neki vid opomene vlasti i društvu kako su te prakse jako žive te da dolaze od državnog vrha, preko gradonačelnika i direktora preduzeća do medija koji sve to plasiraju”, kaže Đurđević.
Kako se zaključuje u izvještaju, najčešće negirani zločin u Srbiji, po pravilu, jeste genocid u Srebrenici, a tako je bilo i u 2024. godini. Zbog usvajanja Rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a kojom se 11. juli proglašava za Međunarodni dan promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici i kojom se osuđuje svako poricanje genocida i veličanje njegovih počinilaca, tema genocida u Srebrenici bila je prisutnija nego inače u javnom prostoru i izjavama državnih zvaničnika, izvještava YIHR.
“Proljeće i početak ljeta, ali u dobroj mjeri i ostatak godine, obilježila je intenzivna kampanja vlasti u Srbiji protiv usvajanja Rezolucije o Srebrenici. (…) Kampanja je, osim diplomatskih napora da se druge države ubijede da glasaju protiv usvajanja Rezolucije, uključivala i izrazito negativnu retoriku o samoj Rezoluciji i njenim sponzorima u javnom diskursu, uz izvrtanje činjenica“, stoji u izvještaju u kojem se dalje navodi da je glavni nosilac narativa oko Rezolucije bio Aleksandar Vučić, predsjednik Republike Srbije.
Rezolucija o Srebrenici kao okosnica kampanje za izbore
Đurđević kaže da je Srebrenica za njega najznačajniji primjer negiranja, zbog samog negiranja genocida, ali i zbog cijele kampanje u kojoj su učestvovali predstavnici vlasti, ali i opozicije i Crkve.
YIHR precizira da dominantan narativ o Rezoluciji koji su plasirali najviši nosioci vlasti jeste da se njom Srbi proglašavaju “genocidnim narodom”, te da će posljedice usvajanja Rezolucije biti ukidanje Rs, zahtjev da Srbija plati ratnu odštetu, kao i “dodatni pritisci” na Srbiju po pitanju Kosova i spoljnopolitičke orijentacije.
“Sastavni dio narativa bilo je i negiranje da se u Srebrenici dogodio genocid, kao i da kampanja protiv usvajanja Rezolucije predstavlja borbu male slobodarske zemlje protiv moćnih država. Čest motiv kampanje bilo je i osvrtanje na stradanje Srba u Drugom svjetskom ratu i poređenje sa zločinom počinjenim u Srebrenici“, navodi se u izvještaju.
