U razgovoru za Hayat, Sadiković je izdvojio izazove koji očekuju nove političke snage, ali i potrebu za uspostavljanjem institucionalnih odnosa između Srbije i Bosne i Hercegovine
Promjena vlasti u Srbiji mogla bi otvoriti prostor za unapređenje odnosa sa susjednim državama, jačanje regionalne stabilnosti i drugačiji pristup pitanjima koja godinama opterećuju Zapadni Balkan. Ipak, stvarni dometi političkih promjena zavisit će od toga hoće li nove političke snage uspjeti izgraditi nezavisne institucije, uspostaviti vladavinu prava i napustiti praksu u kojoj se međudržavni odnosi zasnivaju na ličnim vezama političkih lidera.
O ovim temama govorio je profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Elmir Sadiković, gostujući u emisiji 7Plus na Hayat TV. Analizirajući politička dešavanja u Srbiji, Sadiković je ukazao na značaj demokratizacije tamošnjeg društva, ali i na mogućnosti koje bi promjena političkog kursa u Beogradu mogla otvoriti za Bosnu i Hercegovinu i cijeli region.
Govoreći o mogućim posljedicama političkih promjena u Srbiji, profesor Sadiković ocijenio je da bi one mogle predstavljati važnu priliku za unapređenje bilateralnih odnosa Bosne i Hercegovine i Srbije, ali je naglasio da se ne trebaju očekivati trenutne i radikalne promjene.
Kao posebno značajnu izdvojio je poruku predstavnika studentske liste o poštivanju međunarodnih sudskih presuda u vezi s genocidom u Srebrenici, ocijenivši da takav pristup može doprinijeti stvaranju pretpostavki za bolje međudržavne odnose.
"Ne trebamo očekivati neko radikalno distanciranje odnosa sa Rs ili odnosa sa srpskim narodom. To nije ni potrebno. Te odnose može Srbija imati, ali u okvirima Dejtonskog mirovnog sporazuma, uz poštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta države Bosne i Hercegovine", poručio je Sadiković.
Prema njegovoj ocjeni, Srbija i Bosna i Hercegovina, kao susjedne države koje su snažno povezane ekonomskim, kulturnim i drugim vezama, imaju interes za stabilne i konstruktivne odnose. Njihovo unapređenje moglo bi doprinijeti ne samo regionalnoj stabilnosti nego i relaksaciji političkih odnosa unutar same Bosne i Hercegovine.
Profesor je, međutim, upozorio da će konkretni potezi zavisiti od kadrovskih rješenja u budućoj vlasti Srbije, kao i od toga kakav će vanjskopolitički pravac nove političke strukture izabrati.
Jedan od važnih dijelova razgovora odnosio se na političke veze Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, koje su godinama imale značajno mjesto u regionalnim političkim odnosima.
Sadiković je ukazao na razliku između institucionalne saradnje država i entiteta te odnosa koji se grade na ličnim vezama političkih lidera. Kao ilustraciju naveo je Vučićeve kontakte s Dodikom, ističući da takva praksa otvara pitanje načina na koji se oblikuju politički odnosi između Beograda i Banje Luke.










