Došao je na vlast na talasu borbe protiv korupcije, sada zbog nje pada

– Pri tome se „razočarenje“ u izbore zbog evidentno nepoštenih i neslobodnih izbora, češće pripisivalo demokratiji kao takvoj, a ne autokratskoj vladavini. Ne znam kakvi bi bili rezultati istraživanja danas. No, za mene je evidentno da bi bili naklonjeniji demokratiji nego autokratiji, a za to je najviše zaslužan studentski bunt. Zašto je došlo do promjene u pravcu uviđanja značaja demokratije za dobrobit društva, u relativno kratkom vremenu – nemam znanja koja bi to objasnila. Ali, ipak je došlo – kaže ona.

Vjerujem da je ovo nepovratan gubitak povjerenja u Vučića i njegovu političku stranku, napominje.

– Represija koja traje, ne samo u odnosu na univerzitet i na prosvjetu i obrazovanje u cjelini, nego i u odnosu na mladu generaciju, njenu kulturu i supkulturu, proširuje se danas i na „neprijateljske“ kafiće, koji su zamijenili ranije kafane - rodno mjesto srpske politike i demokratije. Izjednačavanje studentskog bunta sa nacizmom, uz pojačavanje sitničarske, a izrazito siledžijske represije, ne može se završiti pobjedom režima. Laž i nepoštenje režima postali su društvena činjenica, ne više neka ocjena ili procjena. I kao i svaki društveno odbačeni režim, ovaj naš truli. Koliko dugo, to je danas nemoguće utvrditi – zaključuje Vesna Rakić Vodinelić.

"Ljude je neprestano plašio mogućim ratom, zatim ekonomskim slomom…"

Prema riječima historičara Dragana Popovića, Aleksandar Vučić je podršku građana zadobio na način uobičajen za autokratske vladare.

– Sa jedne strane, upotrijebio je populizam, nudeći laka rješenja za komplikovane društvene probleme poput raširene korupcije. Pritom, ta rješenja, opet sasvim u skladu sa populističkom metodologijom, nikad nisu sadržala sistemske mjere niti ozbiljne reforme koje donose dugoročne rezultate – kaže on.

U pitanju je bila hajka na bogate pojedince, precizno odabrane kako bi se postigao najbolji mogući javni efekat, dodaje.

– Sa druge strane, sve vrijeme je širio strah i vladao pomoću straha. Ljude je neprestano plašio mogućim ratom, zatim ekonomskim slomom, međunarodnim pritiscima i slično. Srbiju je predstavio kao nekakvo ostrvo opkoljeno neprijateljima ili bar učesnika u surovom ratu međunarodne ekonomije gdje svi svima rade o glavi. Na taj način mobilisao je ljude koji su počeli da se okupljaju oko sopstvenog lidera koji im je nudio zaštitu – kaže Dragan Popović.

Prema njegovim riječima, veliki dio ljudi doveden je u situaciju da odluke donosi unutar onoga što se u sociologiji naziva „krizni okvir“, gdje se praktično odlučuje pod pritiskom i u strahu za sopstveni život i egzistenciju.

– Ovakva podrška ima i drugu stranu – nije moguće širiti je u velikoj mjeri. Vladavina strahom podrazumijeva i drastičnu podjelu unutar društva. Sada smo u situaciji kada se stvorila referendumska atmosfera. Vjerujem da je u takvoj situaciji gotovo nemoguće da se Vučićevo biračko tijelo proširi ili da on povrati povjerenje koje je izgubio kod velikog dijela birača. Vladavina strahom slomiće se kad tad, jer ne može da opstane na duže staze, bar ne u sredini koja ima bar neko iskustvo demokratske vladavine i koja oko sebe ima demokratske zemlje kao primjer da može drugačije – zaključuje sagovornik lista Danas.