"Već i ovlašan pogled na Trumpov plan, počinje ličiti na Dejtonski sporazum o Bosni i Hercegovini, koji jeste zaustavio rat protiv naše države, ali nije ustavom, koji je prilijepljen još, doprinio očuvanju i stabilizaciji njene egzistencijalne suštine, njenog multietničkog identiteta i zajedništva", komentarisao je za N1 diplomata, novinar I poznavalac dešavanja na Bliskom istoku, Hajrudin Somun.
Šta očekivati od Trumpovog sporazuma kada je u pitanju palestinska država? Povukli ste paralelu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom?
Pa ne možemo puno očekivati od ovog sporazuma uopšte, jer je sam njegov naslov sporazum između Izraela i Hamasa. A problem na Srednjem istoku je problem između Palestinaca i Izraelaca. Dakle, tako da je to već, znači, ograničavajući jedan moment samo na Gazu. Drugo, on je privremen. Znači, samo prva faza. Ne znamo šta će se kasnije zbiti. A drago mi je da ste spomenuli to za Dejton. Znate, tek kad čovjek doživi ličnu sudbinu, ličnu tragediju ili porodičnu ili svoga grada ili svoje zemlje, svoje domovine, onda počinje da razumije i shvata tragedije drugih ljudi, drugih država, drugih naroda. Znači, tako i meni od kako se Dejtonski sporazum potpisao, uvijek mjerim i druge ratove, a i ta na Srednjem istoku, onim što smo mi doživjeli. A posebno je veoma važno ovaj sporazum gledati u svjetlosti jednog drugog, prvog u stvari, izraelskog palestinskog sporazuma ikada, koji je postignut u Oslu 1994., samo godinu prije Dejtonskog sporazuma. Znate, on je potpisan tada i svi su se radovali i tada kao i danas da će Palestinci dobiti svoja ljudska prava, da će dobiti svoju vlast, da će biti priznati u svijetu, da će dobiti svoju državu. Međutim, šta se dogodilo? Za ovih trideset godine ništa se nije dogodilo. Naprotiv, oni nisu dobili državu, oni su dobili osamstotina hiljada naseljenika u ovim jevrejskim naseljima, koji su ispresijecali ono malo palestinske države, oni 20%, što im je predviđeno da kontrolišu tim sporazumom u Oslu. I dobili su na kraju i ovu Gazu dvije godine i dobili su 67.000 žrtava. Zato sam ja gledao iz perspektive, iz ugla našeg Daytona. Evo, gdje smo mi nakon Dejtona, gdje je Bosna i Hercegovina danas, šta nam je obećano, a šta smo dobili?
Kako onda gledati na ova priznanja Palestine, koje smo imali i u prethodnom periodu, gdje su i značajne sile zapravo priznale samu Palestinu?
Jako je dobro. To je jedan od elemenata u stvari koji pokazuje da se nešto događa sa ocim ogromnim žrtvama koje su Palestinci dali u ratu u Gazi. Ali, nijedan narod nikada nije stekao nezavisnost bez velikih žrtava.
Koliko je ovaj dogovor zaista važan? Da li možemo reći da je iskorak ka trajnom miru ili je riječ o simboličkoj gesti?
Pa on je samo prekid vatre. Opet, da se ne vraćam previše na Bosnu, kao što je Dejtonski sporazum bio važan jer je prekinut rat prije prekida vatre, a ništa drugo nije postigao za ovih 30 godina. Naravno s velikom razlikom, jer je Bosna i Hercegovina imala nezavisnost, sačuvala je nezavisnost, sačuvala je mir i sve je to u redu. Palestinci ništa od toga nisu sačuvali, tako da je ovo ne samo simboličan, on nema simboliku drugu nego prekid vatre. Zato je razumljivo onolika radost djece u Palestini i mladih Palestinaca poslije patnje koje su preživjeli za ove dvije godine. Šta će im se dogoditi kasnije, vidjet ćemo. Jer sporazum ne obećava puno. Sporazum je na kraju krajeva samo prekid vatre i samo prva faza.
Da li sad možemo očekivati da Netanjahu bude uhapšen, procesuiran? Znamo da ima i ta potjernica za njim, međutim vidimo da Netanyahu i dalje upravlja brojnim procesima?
Niko neće odgovarati za genocide u Gazi. Znate, ovo je i sporazum, jedna vrsta personalnog sporazuma. Jer u ovom sporazumu lične interese imaju i predsjednik Trump i premijer Netanyahu, pa i Hamas također koji su ga prihvatili. Znači, imali su svoje neke interese. Predsjednik Trump nije uspio da dobije Nobelovu nagradu za mir, nije ni zaslužio, ni u kom slučaju. On je očekivao, vjerovatno do poslednjeg trenutka, da će možda upravo ovom objavom prekida rata u Gazi, da će dobiti, da će prevagnuti to kod Komiteta u Oslu. Međutim, rekao je da je sedam ratova već navodno završio. Nijedan od tih ratova nije njegovom zaslugom se završio. Ali, kad bi uspio Trump da zaista prekine ne samo rat, nego da Palestincima osigura ljudska prava i državu Palestinu, onda bi zaslužio Nobelovu nagradu.
Da li realno očekivati da Trump naredne godine dobije tu Nobelovu nagradu?
Treba da vidimo ako bi se završio rat u Ukrajini, ali ne pod uslovima kakve nudi Putin i ako bi se postigao sporazum na Srednjem istoku, ali ne pod uslovima koji traži Netanyahu, onda bi možda mogao da dobije Nobelovu nagradu. A ovako, inače, ne vjerujem. Sam Netanyahu u Izraelu, njemu je glavni cilj ovim prekidom vatre da budu pušteni taoci, onih 20 preostalih, i da se vrate tijela još 28, onih koji nisu izdržali zatvore u palestinskim tunelima ispod Gaze. On je čak i kad je rat počeo, već posle nekoliko dana rekao da je njemu glavni cilj da uništi Hamas i da vrati taoce. Međutim, taoci su međuvremenu postali najvažniji cilj zato što je u Izraelu zavladala takva psihoza da se čitav Izrael digao na noge tražeći od njega da oslobodi taoce i od Amerikanaca također, da mu pomognu, a ne misleći toliko puno ni na onu djecu, ni na sve koji su stradali u Gazi. Kada bi se jednom postigao pravedan mir i kada bi se znalo ko je pobjednik u tom ratu, onda bi se moglo govoriti o odgovornosti. Odgovorno bi se moglo, ovako u ovom slučaju ne. Hamasu je bilo stalo da dokaže i Izraelu i Americi i svijetu da je opstao, da nije uništen.
Da li će sad Hamas biti svrgnut?
To će biti pitanje veliko, jer je glavni cilj, poslije u drugoj fazi, već i u prvoj fazi, njega da više nema. Međutim, on se neće predati. Jedan od ciljeva je razoružanje Hamasa. Međutim, kako će se to odvijati? U kojim fazama? Hoće li uopšte Hamas na to pristati? I to ostaje da se o tome pregovara. Opet može da se nastavi rat. Sve je tako fluidno, toliko nesigurno, toliko tamno. Uzmite sami i taj sporazum kako izgleda. O prvoj fazi, šta se nudi Palestincima? Nude im se kontrola tampon zona na sjeveru Gaze i na jugu Gaze. Znači da se opet zatvori Gaza i da bude pod kontrolom Izraela, da se nastavi blokada koja traje decenijama.
Koliko je ovaj sporazum i trenutni prekid vatre drugačiji od dosadašnjih prekida vatre koje smo imali na tom području?
Dugačiji je samim tim što je ipak postignuto ono što traži Izrael. Da se puste taoci i to je najvažnija stvar za početak. Međutim, sve drugo što traže Palestinci, Izrael će nastojati uz pomoć Amerike da spriječi, da oteže ili čak da pokreće nove ratove.
