Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović (SDP) rapidno gubi podršku partnera iz međunarodne zajednice. Sagovornici Stava tvrde da je razlog tome Bećirovićevo insistiranje da je Bosna i Hercegovina ispunila uvjete da dobije poziv za članstvo u NATO.
Sve je počelo još tokom posjete Bećirovića NATO sjedištu u Briselu kada ga je upravo zbog takvih populističkih stavova koji nemaju ni minimum uporišta u stvarnosti, uspješno izbjegao generalni sekretar Saveza Mark Rutte, pa je susret održan sa zamjenicom Radmilom Šekerinskom. Bez obzira na umjerene, oprezne izjave Šekerinske nakon tog susreta, Bećirović je nastavio da tvrdi kako je BiH ispunila sve uvjete za NATO.
Nakon toga 6. maja održan je sastanak u Briselu u formatu NAC (Sjevernoatlansko vijeće) + BiH. Na tom sastanku nije učestvovala SNSD-ova članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, ali iz NATO saveza ovaj put nisu imali namjeru prepustiti Bećiroviću da dominira narativom, pa je član Predsjedništva Željko Komšić (DF) bio taj koji je prikazao stvarni omjer mogućnosti naše zemlje u odnosu na Savez.
Naime, kako saznaje Stav, iz NATO-a su pokušavali doći do Bećirovićevih savjetnika kako bi ga instruirali da "smiri doživljaj" te da ne dezinformira bh. javnost. Tako smo saznali da BiH treba za Oružane snage izdvojiti 1,8 posto BDP odnosno oko 800 miliona KM. Poređenja radi, utvrđen Nacrt budžeta institucija BiH za 2026. godinu iznosi nešto više od 1,5 milijardu KM.
Samo ta činjenica govori o nevjerovatnoj zabludi u koju građane ove zemlje dovodi Bećirović. Kao da nije dovoljno uradio time što je dao podršku najgorem sastavu Vijeća ministara BiH ikada te posljedično najvećoj paralizi sistema vertikalno.
I dok njegovi mentori gostuju po raznim medijima u pokušaju da odbrane njegove postupke, nepomenimo kratko da sadašnja parlamentarna većina nije samu sebe napravila većinom. Na to je pristao Bećirović koji je mogao sa pozicije na kojoj se nalazi tražiti da se pokuša formirati nova većina. No, on to nije uradio kao esponent Trojke koja je onda svjesno odlučila napraviti većinu sa HDZ-om i SNSD-om.
Vratimo se na strance i Bećirovića. Ono gdje je "puklo" jeste njegovo dugometražno obraćanje na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a na kojem se razmatrao šestomjesečni izvještaj o BiH.
Bećirović je nastupio u skladu sa profesijom historičara, obrazlažući pregled događaja na domaćoj političkoj sceni koji datiraju od 2022. godine. Na sjednici koja se bavi izvještajnim periodom od kraja 2025. godine. No, učinio je Bećirović nešto mnogo gore po vlastitu političku karijeru. Govorio je ponovno, po ko zna koji put o tome da je BiH ispunila uvjete da dobije poziv za članstvo u NATO tvrdeći čak i da bi rezultati BiH bili još bolji u tom smislu da nije bilo opstrukcija iz entiteta RS.
Time je on svjesno pokušao napraviti politički pritisak u igri gdje ne posjeduje kapacitet veći od onoga običnog pijuna. Nije govorio o zahtjevima NATO-a prema BiH, koji su osim izdavajanja više procenata BDP-a za odbranu i politički. Tu se krije suština problema Bećirovićeve politike. Radi se o karijernom političaru koji svjesno kreira iluzije potpuno nesvjestan da govori sa pozicije člana/predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.
BiH nije ispunila ni političke, niti finansijske uvjete za pristupanje NATO-u, ali bez obzira na sve to Bećirović nastavlja izvoditi performanse po međunarodnim institucijama u čijim hodnicima progranja strane diplomate ili predstavnike država.
Njegovo ponašanje kojim u unutrašnjim prilikama pokušava kupiti politički kapital jasno ga diskvalificira u odnosu na poziciju koja zahtjeva državničku odgovornost.










