Premijer BPK Goražde Senad Čeljo kazao je da je Goražde, u ratu grad heroj, zbog nerada pravosudnih institucija postao grad srama u poslijeratnom periodu, kojeg i sam osjeća zbog nekažnjenih zločina.
U Goraždu je obilježena 34. godišnjica napada na prigradsko naselje Lozje, u kojem je 22. maja 1992. godine ubijeno oko 40 civila, a jedan broj žena i djece odveden u zarobljeništvo. Jedan broj stanovnika ubijen je u njihovim kućama, ostali su u zarobljeništvu ubijani na najmonstruoznije načine, ali za ove zločine više od tri decenije polije niko nije osuđen, piše Avaz.
- Ovdje nisu ubijeni samo ljudi. Prekinuta su djetinjstva, utišani su glasovi majki, očeva koji su pokušavali zaštiti svoje porodice i nerođene djece koja nikada nisu dobila priliku da vide svijet. Na ovom mjestu ostali su tragovi zločina, ali i tragovi boli koja traje decenijama. Među ubijenima je bio i moj otac, Živojević Šahin. Moja majka je cijeli život nosila tu bol, živjela s nadom da će dočekati najmanje što svaka žrtva i svaka porodica zaslužuju. Nažalost, nije dočekala. Otišla je sa istim pitanjem koje i danas stoji nad svima nama. Kako je moguće da za ovakav zločin još niko nije odgovarao? – kazala je Sanina Tabaković.
Premijer BPK Goražde Senad Čeljo kazao je da je Goražde, u ratu grad heroj, zbog nerada pravosudnih institucija postao grad srama u poslijeratnom periodu, kojeg i sam osjeća zbog nekažnjenih zločina.
- Svako ko misli da se to slučajno dešava i nasumično, taj je u velikoj zabludi. Imao sam žustar razgovor s jednim od tužilaca i pitao sam ga, s obzirom da sam pravnik, je li još uvijek u tužilaštvu vrijedi pravilo da se ratnih zločini procesuiraju od težih ka lakšim. Dobio sam potvrdan odgovor. Pa znači li to da smo mi u Goraždu počinili teške zločine, a druga strana nad nama koji smo branili Goražde je počinila lakše zločine? 1.336 dana opsade, bez hrane, vode, struje, lijekova, često i hrane, 151 ubijene djece, više od 2.000 ubijenih civila. Je li to znači da smo mi počinili teže zločine, pa imamo već 80 i više godina presuđenih pripadnika Armije RBiH. Imamo situacije da je za šamar, ne opravdavam ni šamar, ne treba da se desi, ali da neko iz policijskih struktura dobije dvije godine zatvora za šamar, a da za cijelo Goražde, uključujući i Lozje i nevino ubijene žrtve, nemamo ni jednog, jedinog dana presuđenih ratnih zločina. To je sramota koju svi mi osjećamo – naglasio je Čeljo.
Goraždanski muftija Remzija ef. Pitić kazao je da u Lozju nisu samo komšije pobile svoje komšije.
- Oni su samo učestvovali u jednom velikom projektu za koji je Srbija optužena za nesprječavanje genocida na Međunarodnom sudu pravde, za koji je donesena međupresuda Miloševiću, za koji su optuženi oni koji su sve to organizirali - Jovica Stanišić i Frenki Simatović. To je istina. Nije niko se napio pa otišao i ubio nekog svog komšiju. Nije niko se napio i otišao i srušio Aladžu džamiju ili Turhan Emin - begovu džamiju ili 647 drugih džamija. On je bio plana, koji je isplaniran davno. Ovaj naš kraj pamti 200 godina zuluma. U čemu je razlika između 90-tih i sve prije toga? Imali smo političku organizaciju, državne institucije, svoju teritorijalnu obranu i neke jedinice koje ćemo kasnije uključiti u Armiju RBiH, imali smo MUP RBiH i borili se, onako kako nam je upisano našim stvaranjem – poručio je Pitić.
