Praktično je, dakle, izvjesno da će Crna Gora dobiti vladu bez ijednog poslanika iz političkih subjekata koji su obnovili državnu nezavisnost, uveli je u NATO i pozicionirali na zapadni vanjskopolitički kolosijek.
Nakon jučerašnih pregovora, prema pouzdanim saznanjima portala Antena M, lider PES Milojko Spajić formirat će vladu sa prosrpskim i proruskim strankama, bez partija manjinskih naroda i koalicije Zajedno.
Organi manjinskih stranaka dat će konačnu odluku o Spajićevoj ponudi ali je sasvim izvjesno kakav će stav zauzeti.
Izvori Antene M kažu da je Bošnjačka stranka odbila posljednji prijedlog očekivanog mandatara koji je bio nepovoljniji od prvobitnog, takođe neprihvatljivog za BS.
"Imali smo veće izazove 2016 i 2020. pa smo znali da donesemo prave odluke. Bez sistemskog ministarstva, bez mjesta u kome se donose strateške odluke za našu zemlju, bez garancije da će ta vlada biti proevropska, proatlantska... takva ponuda za BS nije prihvatljiva", kaže izvor našeg portala i dodaje kako su, očigledno "neka ministarstva zabranjena za Bošnjake".
U posljednjoj Spajićevoj ponudi Bošnjačkoj partiji nije bilo Ministarstva obrazovanja. Za taj resor posljednjih je dana interes pokazala Ujedinjena Crna Gora. Navodno, kao i za Ministarstvo kulture, svojevrstan "veto" da ta ministarstva pripadnu manjinskim narodima stavila je Crkva Srbije/SPC.
Ni ostale manjinske stranke, prema našim saznanjima, nisu spremne ući u 44. vladu iz istovjetnih razloga.
Spajić je, po svoj prilici, na kraju pregovaračkog procesa shvatio da unutar poslaničke liste PES nema dovoljno podrške za formiranje vlade sa manjinskim strankama i praktično se povinovao volji stranke da formira kabinet sa ZBCG, Demokratama i SNP. Ta koalicija imat će jasnu većinu od 46 poslanika.
Pitanje je da li je u takvim okolnostima, ipak, moguća neka vrsta partnerstva sa GP URA. Za ulazak stranke Dritana Abazovića u izvršnu vlast zalagao se snažno tokom pregovora njegov koalicioni partner na prošlim izborima Aleksa Bečić.
Praktično je, dakle, izvjesno da će Crna Gora dobiti vladu bez ijednog poslanika iz političkih subjekata koji su obnovili državnu nezavisnost, uveli je u NATO i pozicionirali na zapadni vanjskopolitički kolosijek. U Spajićevim najavama prioritet je ispunjavanje evropske agende, a nju će, paradoksalno, pokušati realizirati sa partnerima koji su idološko-politički ovosni o Beogradu, Moskvi i Crkvi Srbije/SPC kao doktrinarno antizapadno orijentiranoj vjerskoj zajednici.
