Kapaciteti kineskih brodogradilišta omogućavaju brzo preusmjeravanje između civilnih i vojnih narudžbi, zahvaljujući konceptu „vojno-civilne fuzije“. Više od 60 posto globalnih narudžbi brodova ove godine otišlo je upravo u Kinu, što joj daje stratešku prednost u slučaju kriznih situacija i potencijalnih sukoba, posebno u osjetljivim područjima poput Južnog kineskog mora i Tajvanskog moreuza.
Analitičari upozoravaju da broj brodova nije jedina mjera moći jedne mornarice, ali da sposobnost brze proizvodnje ratnih brodova može značajno promijeniti strateški balans. „Nema znakova da Kinezi usporavaju. Broj plovila sam po sebi ne znači potpunu nadmoć, ali kapacitet gradnje mogao bi biti ključan faktor“, ističe Alexander Palmer iz CSIS-a.
Ipak, Kina se i dalje suočava s ograničenjima. Posjeduje samo dva operativna nosača aviona, znatno manje podmornica od Sjedinjenih Američkih Država, a tehnologija kojom raspolažu njeni brodovi još uvijek zaostaje za američkom. Njene podmornice većinom su prilagođene plićim vodama Južnog kineskog mora, a sposobnost djelovanja daleko od obale ostaje ograničena.
Uprkos tome, satelitske snimke pokazuju da Peking širi svoje pomorske baze i razvija novu infrastrukturu za podmornice klase Jin, koje mogu nositi do 12 nuklearnih projektila. Time Kina dodatno smanjuje jaz između svoje ratne mornarice i američke, što bi u narednim godinama moglo imati ozbiljne geopolitičke posljedice.
