Globalno, svijet se svrstava duž dva
bloka, jedan koji vode SAD i njihovi saveznici, a drugi Peking i Moskva. Sve u
svemu, Peking je pod već dugim pritiskom Washingtona da bilateralne odnose
SAD-Kina pomjeri u sferu globalnih, u kategoriju strateškog nadmetanja.
Istovremeno, Kina je svjesna da je njen dosadašnji oblik međunarodnog angažmana
– takozvana dobronamjerna neutralnost išao na ruku Moskvi, koja takođe nastoji
da se vrati na globalnu scenu. Bilo kako bilo, na pragu smo nove ere globalnih
odnosa. Da li su Peking i Washington požurili sa tim, ili su mogli još koju
godinu biti u fazi korisne saradnje, pokazat će vrijeme.
Izazovi koje nose sa sobom rat u
Ukrajini, pitanje Tajvana, migracije, morski putevi roba, neće tako brzo
nestati, a ni globalni igrači nisu baš spremni za oštar zaokret, ali su nema
sumnje svjesni nove stvarnosti. Izgleda da se Peking (po prvi put javno) ne
boji igrati globalnu ulogu, a SAD su decenijama domaći u globalnom
političko-sigurnosnom ringu. Istini za volju, Amerika je za nijansu promijenila
svoj pristup regionalnoj sigurnosti. Dugo je od saveznika tražila da budu
pouzdani, a Washington bi u toj relaciji biti odgovoran, sada je ta paradigma
malo drukčija – od saveznika se traži da budu odgovorni, a Ameri će biti
pouzdan partner.
Kina je u skladu sa dosadašnjom
vanjskom politikom i ulogom izbjegla da izrazi svoje mišljenje o tome šta se
dešava u Ukrajini, i neće ga revolucionarno promijeniti, jer je svjesna da u
novoj globalnoj podjeli svijeta Rusija se poima kao njen prirodni saveznik,
partner u poslu. Ali će Pekin morati konkretnije definisati stajališta i mjere
koje treba preduzeti da se rat u Ukrajini okonča, po obrascu win-win.
Tajvan je pitanje koje Kina na svojoj
agendi posmatra kao unutrašnje pitanje majke zemlje u odnosima sa odbjeglim
djetetom, i učinit će sve da tako i ostane, uprkos činjenici da je svjesna
Američkog prisustva, odlučnosti i spremnosti da učestvuje u eventualnom sukobu
Peking- Taipei City. Svjesna je da SAD imaju i ozbiljne saveznike u neposrednom
kineskom susjedstvu Japan, Južnu Koreju i Filipine, ali u onih malo daljih,
poput Australije i Velike Britanije. S druge strane i Washington je svjestan
blizine Sjeverne Koreje i Rusije. Svjetski geostratezi su spremni ustvrditi da
je Tajvan Washingtonu važniji od Ukrajine.
Kad smo kod svjetskih stratega samo
bih podsjetio da ne mali broj njih upire u Afriku, kao mogući ozbiljniji
poligon sukobljavanja novih/starih igrača na globalnoj sceni. Afrička Unija
ovih dana obilježava 20 godina postojanja i djelovanja usmjerenog na bolju
sigurnost ljudi u Africi. Iako je bila manje-više uspješna svih ovih godina,
Afrika je rovita kako zbog brojnih regionalnih sigurnosnih aranžmana, tako i
zbog sukoba u kojima uglavnom posredno učestvuju i zemlje izvan afričkog
kontinenta. Osobno mislim da su Rusija i Kina ranije otkrile Afriku, odnosno da
je SAD kasno postao svjestan potencijala ovog kontinenta. Ali, živi bili pa
vidjeli. Nova globalna podjela svijeta se dobrano nazire. Samo je tromost
Ujedinjenih naroda i poslovična nespremnost na reformu ove organizacije može
usporiti. Dokle?
