Alternativa za Njemačku ostvarila je historijsku pobjedu na izborima u saveznoj državi Saksoniji-Anhalt i osvojila 43,8 posto glasova, prema preliminarnom zvaničnom rezultatu.
To je ubjedljivo najbolji rezultat AfD-a na izborima za parlament neke njemačke savezne države i više nego dvostruko više od 20,8 posto koliko je stranka osvojila 2021. godine. AfD je bio najjača stranka u svakoj općini Saksonije-Anhalt.
Najveći poraz pretrpio je CDU kancelara Friedricha Merza. Stranka koja je desetljećima dominirala Saksonijom-Anhalt pala je na manje od 20 posto glasova, nakon što je 2021. osvojila 37,1 posto.
Reuters rezultat opisuje kao težak udarac Merzu i njegovoj saveznoj vladi, posebno zato što istraživanja pokazuju ogromno nezadovoljstvo birača politikom Berlina. Čak 87 posto ispitanih birača u Saksoniji-Anhalt reklo je da nije zadovoljno radom savezne vlasti.
Lokalni lider AfD-a Ulrich Siegmund pobjedu je proglasio historijskom.
„Postigli smo upravo ono što smo željeli: ispisali smo historiju u ovoj zemlji“, rekao je nakon objave rezultata.
Poručio je da rezultat zahtijeva „temeljni politički zaokret“ i da predstavlja poruku Berlinu.
Još je direktnija bila kopredsjednica AfD-a Alice Weidel, koja je poručila da stranka ima jasan mandat da formira vladu.
Tino Chrupalla otišao je korak dalje i najavio da će Siegmund postati novi premijer Saksonije-Anhalt.
Problem za AfD je što je ostao neposredno ispod većine potrebne da samostalno formira vlast.
CDU, SPD, Zeleni i Ljevica i nakon izbora kategorički odbijaju saradnju s AfD-om. Njemačke službe za zaštitu ustavnog poretka ogranak AfD-a u Saksoniji-Anhalt od 2023. klasificiraju kao potvrđeno desnoekstremistički. Stranka tu odluku osporava.
Siegmund je nakon pobjede ipak pozvao druge političare da razgovaraju s AfD-om.
Poručio je da pruža ruku „svim snagama“ koje žele temeljnu promjenu politike, ali je naglasio da AfD neće odustati od svojih ključnih stavova.
Posebno se spominje mogućnost saradnje s pojedinim zastupnicima drugih stranaka, pa čak i pokušaj privlačenja dijela CDU-a.
Weidel je otvoreno rekla da AfD kao potencijalnog partnera prije svega vidi upravo CDU ili „dijelove CDU-a“.
CDU je to odmah odbacio.
Generalna sekretarka stranke Franziska Hoppermann poručila je da CDU neće sarađivati „s ekstremistima, a posebno ne s desnim ekstremistima“.
Siegmund je odbacio i mogućnost manjinske vlade koju bi AfD vodio uz povremenu podršku drugih stranaka.
Ako ne bude mogao formirati vladu koja bi provodila program AfD-a, ne isključuje ni nove izbore.
„U krajnjem slučaju bit će novih izbora“, rekao je.
Rezultat u Saksoniji-Anhalt mnogo je više od regionalnog izbornog uspjeha.
AfD ga pokušava predstaviti kao početak puta prema saveznoj vlasti na izborima 2029. godine.
Reuters navodi da su među centralnim stavovima stranke znatno strožija migracijska politika, približavanje Rusiji, prekid podrške Ukrajini i napuštanje eurozone.
Upravo odnos prema Rusiji pokazuje jednu od najvećih političkih pukotina između istočne i zapadne Njemačke.
U Saksoniji-Anhalt, kao i u drugim dijelovima nekadašnje Istočne Njemačke, postoji znatno veća podrška ponovnom uspostavljanju ekonomskih odnosa s Moskvom i protivljenje daljnjem naoružavanju Ukrajine.
Reuters je neposredno pred izbore opisao kako kombinacija ekonomskog zaostajanja, osjećaja zapostavljenosti istočnih saveznih država i tradicionalno drugačijeg odnosa prema Rusiji stvara pogodno političko tlo za AfD.
Rezultat, međutim, nije samo protestni glas.
Analiza ARD-a pokazuje da je AfD uspio proširiti podršku daleko izvan svog ranijeg biračkog jezgra.
Stranka je bila najjača među muškarcima i ženama, kao i među mlađim i starijim biračima. Veliki broj ljudi glasao je za AfD ne samo iz protesta protiv vladajućih stranaka nego zato što vjeruje da upravo AfD nudi bolja rješenja za migracije, sigurnost i druga pitanja koja smatraju najvažnijim.
To je možda i politički najvažnija promjena.
AfD je godinama opisivan kao protestna stranka koja prvenstveno skuplja glasove nezadovoljnih birača. Rezultat u Saksoniji-Anhalt pokazuje da je za veliki dio biračkog tijela postao stranka kojoj se aktivno povjerava vlast.
Za CDU rezultat predstavlja političku katastrofu.
Premijer Saksonije-Anhalt Sven Schulze priznao je poraz i čestitao Siegmundu.
„To je demokratija“, rekao je, priznajući da su birači poslali jasnu poruku koja se mora ozbiljno analizirati i izvan same savezne države.
Schulze je otvoreno rekao da je CDU tokom kampanje imao snažan „vjetar u lice“ zbog politike savezne vlade.
SPD je rezultat također protumačio kao upozorenje Berlinu.
Lider SPD-a Lars Klingbeil rekao je da je Saksonija-Anhalt poslala „signal Berlinu“ i da nezadovoljstvo pokazuje da savezna vlada mora preispitati svoj reformski kurs.
Unutar CDU-a pokušava se spriječiti da rezultat preraste u raspravu o opstanku kancelara Merza, ali njemački mediji već ga opisuju kao ozbiljnu prekretnicu za njegovu vladu.
Reakcije nisu ograničene na Njemačku.
Francuska vlada izrazila je ozbiljnu zabrinutost.
Francuski ministar finansija Roland Lescure rezultat je opisao kao dio šireg uspona populističkih stranaka, dok je ministar za evropska pitanja Benjamin Haddad rekao da pobjeda AfD-a predstavlja ozbiljnu zabrinutost za Evropu.
Haddad je poručio da evropske vlade moraju odgovoriti na stvarne probleme građana, ali bez nacionalizma i ksenofobije.
Posebno snažne reakcije stižu iz jevrejskih organizacija u Njemačkoj.
Predsjednik Centralnog vijeća Jevreja Josef Schuster rekao je da je „zaprepašten“ činjenicom da je stranka koju domaća obavještajna služba smatra desnoekstremističkom došla nadomak mogućnosti da sama vlada jednom njemačkom saveznom državom.
Holokaust preživjela Charlotte Knobloch rekla je da je rezultat plaši, dok su zabrinutost izrazile i crkve, migrantske organizacije i predstavnici civilnog društva.
Pobjeda otvara i vrlo praktično pitanje šta bi AfD zaista radio kada bi preuzeo vlast.
Program stranke za Saksoniju-Anhalt predviđa ubrzane deportacije, restriktivniji pristup migraciji, promjene obrazovnog sistema, snažnije isticanje njemačkog nacionalnog identiteta, ograničavanje pojedinih islamskih vjerskih aktivnosti te radikalne promjene u kulturnoj politici i javnom emitiranju.
AfD se protivi i sadašnjoj njemačkoj politici prema Ukrajini i zagovara obnavljanje ekonomskih i političkih veza s Rusijom.
Upravo zbog toga pitanje formiranja nove vlade Saksonije-Anhalt dobija značenje daleko izvan njenih granica.
Ako CDU i ostale stranke ostanu pri obećanju da neće sarađivati s AfD-om, morat će pokušati sastaviti većinu koja bi okupila politički veoma udaljene stranke.
Ljevica je već signalizirala da bi bila spremna pomoći pri izboru premijera CDU-a kako bi spriječila AfD da preuzme vlast.
To bi, međutim, dodatno otvorilo raspravu unutar CDU-a, koji tradicionalno odbacuje saradnju i s AfD-om i s Ljevicom.
Zbog toga pobjeda AfD-a istovremeno predstavlja i test njemačke političke „vatrozidine“ – politike prema kojoj demokratske stranke odbijaju saradnju s krajnjom desnicom.
AfD sada može tvrditi da je stranka koja je dobila gotovo polovinu glasova, a ipak joj se pokušava onemogućiti formiranje vlasti.
Njeni protivnici odgovaraju da izborni rezultat ne obavezuje druge stranke na koaliciju i da većina u parlamentarnom sistemu postoji samo ako je moguće okupiti više od polovine zastupnika.
Borba koja sada počinje zato će biti najmanje jednako važna kao i sami izbori: može li AfD sa 43,8 posto glasova probiti političku izolaciju ili će ostale stranke prvi put morati formirati izuzetno širok savez samo da ga zadrže izvan vlasti.
