Upravo on se, pored svih živih HDZ-ovaca u vrhu hrvatske države, šest dana inatio s NATO savezom da se u deklaraciji spomenu Dayton i konstitutivni narodi BiH (ovaj drugi dio mu nije prošao), što su s oduševljenjem mogli dočekati politički predstavnici Hrvata (i Srba) u Bosni i Hercegovini.
Predsjednik je svoju izmjenu deklaracije NATO saveza potpuno pogrešno nazvao "Bigfootom", misterioznim bićem čije postojanje nije dokazano. Ali zato Milanović sve češće dokazuje da postaje ikona populističke desnice, piše za 24.hr Tomislav Klauški.
"To je mala stvar za ovaj summit", izjavio je jučer Zoran Milanović, "ali za nas je to Bigfoot, Sasquatch".
Predsjednik Republike govorio je o deklaraciji NATO saveza u koju je on u zadnji trenutak uspio ubaciti dio o Daytonskom sporazumu, ali zahvaljujući njegovim retoričkim vještinama ponovno nije jasno što bi ta deklaracija zapravo trebala biti.
Bigfoot? Veliko stopalo? Izgubljena karika? Mitološko biće koje nitko nikada nije vidio, osim na onoj jednoj mutnoj fotografiji iz "Misterija svijeta" Arthura C. Clarkea?
Ili je Milanović na svoj vehementan i tipično pompozan način zapravo htio reći da je ta deklaracija za nas veliki korak i veliki uspjeh?
Nećemo to sa sigurnošću znati, samo znamo da je Milanović svoj veliki diplomatski uspjeh ("Nazvao me tajnik Stoltenberg i sve smo riješili u tri minute") poistovjetio s bićem čije postojanje nije dokazano i koje se spominje samo u legendama i teorijama zavjere, uz bok čudovištu iz Loch Nessa.
Mit ili legenda?
Je li to onda ujedno i doseg njegova ubacivanja Daytona u deklaraciju NATO saveza? Ako je to postignuće jednako nepostojećem mitološkom biću, onda ono zapravo ne postoji.
Ali to je već na Milanoviću.
I na Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću koji grade svoje političko postojanje u BiH na nacionalnom ustroju i osporavanju koncepta građanske države.
No kad Milanović već spominje Bigfoota, u metaforičkom, premda duboko promašenom značenju, onda je to dobra prilika da se i njega usporedi s tim mitološkim bićem.
Jer on poprima konture populističkog, desničarskog Bigfoota.
Protiv NATO-a i EU
Upravo on se, pored svih živih HDZ-ovaca u vrhu hrvatske države, šest dana inatio s NATO savezom da se u deklaraciji spomenu Dayton i konstitutivni narodi BiH (ovaj drugi dio mu nije prošao), što su s oduševljenjem mogli dočekati politički predstavnici Hrvata (i Srba) u Bosni i Hercegovini.
Jednako tako, Milanović već godinama njeguje patronizirajući, često ponižavajući, za neke čak i kolonijalistički odnos prema službenom Sarajevu, šaljući poruke o "sapunu prije parfema" te kako BiH "uopće nije država", a sada tvrdi da NATO deklaracija "izgleda kao da ju je pisala nevladina udruga iz Sarajeva".
Osim toga, upravo ovih dana u Našicama je govorio o Europskoj uniji i poručio kako "ne mora ići u Bruxelles da bi slušao pametne savjete". "Što je tamo za nas", pitao se Milanović, "pametni savjeti, dociranje, to da nam sole pamet?".
Njegovi zločinci
Prije nešto više od mjesec dana na Pantovčaku je ugostio Tihomira Blaškića i ponovno osporavao Haaški sud tvrdeći kako su presude ovog suda za ratne zločine Tihomiru Blaškiću i Milivoju Petkoviću "političke", što je nastavak njegova obračuna s Haagom još od akcije Oluja.
Govorio je ovih dana i o napadu JNA na Banske dvore, kao što je slao poruke o tome da "Hrvatska neće demografski izumrijeti kao nacija". "Je li to razlog za brigu, je, je li to razlog za akciju, itekako, je li to razlog za očajavanje, nije", kazao je Milanović.
Sve su to teme, poruke i politike koje se uklapaju u koncept antihaške, antibriselske, anti-NATO, suverenističke, pomalo i nacionalističke, svakako populističke desnice. I Milanović želi biti njezin predstavnik, pa i predvodnik.
Balkanski Trump
Dejan Jović s Fakulteta političkih znanosti komentirao je jučer kako je NATO popustio Milanoviću oko deklaracije jer "ne želi novog Trumpa, pogotovo ne nekoga tko dolazi iz male zemlje". Nekoga tko će unositi nemir i razdor u NATO savez.
Kad se, dakle, govori o Bigfootu, Milanović bi mogao biti njegova obrnuta desničarska verzija: svi kažu da ne postoji, a mi ipak svakodnevno svjedočimo njegovu postojanju.
Relativizira ratne zločine, prima u službeni posjet osuđene ratne zločince, napada haške svjedoke, odbacuje pokroviteljstvo Bruxellesa, ratuje s NATO savezom oko Hrvata u BiH, vrijeđa ljevičare, kritičare, novinare, nevladine udruge...
Nekadašnji lider i izabrani predsjednik liberalne ljevice mogao bi se transformirati u izgubljenu kariku populističke desnice.
