Pokretanje strateškog dijaloga Sjedinjenih Američkih Država i Srbije moglo bi označiti novu fazu američkog angažmana na zapadnom Balkanu, a Beograd se u analizi Ilana Bermana za magazin Forbes, posmatra kao potencijalni partner u suprotstavljanju ruskom i kineskom utjecaju.
Sjedinjene Američke Države i Srbija pokrenule su strateški dijalog, čime je, prema analizi objavljenoj u Forbesu, američka politika prema zapadnom Balkanu napravila značajan korak naprijed.
Strateški dijalog formalno su 17. jula pokrenuli ministar vanjskih poslova Srbije Marko Đurić i američki državni sekretar Marco Rubio. Iako detalji buduće saradnje još nisu poznati, autor analize Ilan Berman smatra da bi inicijativa mogla imati šire geopolitičke posljedice.
U središtu američkog interesa, prema njegovoj analizi, nalaze se četiri oblasti: energetska sigurnost, strateški minerali, modernizacija odbrane i saradnja Srbije s partnerima Sjedinjenih Američkih Država na Bliskom istoku.
Jedno od najvažnijih pitanja jeste smanjenje energetske ovisnosti Evrope o Rusiji. Srbija se nalazi na trasi takozvanog Vertikalnog plinskog koridora, kojim bi američki ukapljeni prirodni plin i azerbejdžanski plin trebali stići do srednje i istočne Evrope i Balkana.
Beograd istovremeno razvija plinske interkonekcije s Rumunijom i Sjevernom Makedonijom, što bi trebalo omogućiti veći pristup neruskim izvorima energije.
Posebnu težinu ovom pitanju daje činjenica da ruski Gazprom i dalje ima kontrolni udio u Naftnoj industriji Srbije. Sjedinjene Američke Države uvele su sankcije NIS-u u okviru šireg pritiska na ruski energetski sektor, nakon čega je mađarski MOL pokušao preuzeti ruski udio.
„Strateški dijalog s Vašingtonom može pomoći da se ubrza ova tranzicija i Srbija čvršće veže za američke i zapadne energetske lance snabdijevanja.“
Autor analize smatra da bi takav razvoj događaja istovremeno smanjio prostor za ruski utjecaj u Srbiji i na zapadnom Balkanu.
Drugi veliki interes Vašingtona predstavlja litij. Srbija raspolaže najvećim rezervama litija u Evropi, a nalazište Jadar u zapadnoj Srbiji ubraja se među najznačajnija svjetska nalazišta ovog strateškog minerala.
Prema analizi, potencijal Jadra mogao bi biti dovoljan za pokrivanje značajnog dijela evropskih potreba za litijem. Beograd je već uspostavio strateško partnerstvo s Evropskom unijom u oblasti sirovina i lanaca vrijednosti za proizvodnju baterija.
„Vašington ima direktan interes da globalna opskrba litijem bude diversificirana i udaljena od Pekinga.“
Treći segment odnosi se na modernizaciju srbijanskih oružanih snaga. Srbija posljednjih godina nabavlja vojnu opremu iz više zapadnih zemalja, uključujući borbene avione iz Francuske, transportne avione iz Španije, helikoptere iz Njemačke i različite sisteme iz Izraela.
Berman smatra da bi eventualno veće uključivanje američke vojne opreme moglo Srbiju dodatno približiti zapadnim vojnim standardima i povećati interoperabilnost s NATO-om.
„Srbijanska vojska opremljena američkim sistemima bila bi interoperabilnija s NATO-om, transparentnija i više orijentirana prema zapadnim standardima nego prema ruskim.“
Četvrti element američkog interesa jeste uloga Srbije u odnosima s ključnim partnerima Vašingtona na Bliskom istoku.
U analizi se posebno izdvajaju Izrael i Ujedinjeni Arapski Emirati. Srbija je nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023. godine nastavila pružati podršku Izraelu, dok su odnosi Beograda i Tel Aviva u međuvremenu dodatno ojačani.
Izraelska kompanija Elbit Systems u Srbiji gradi fabriku za proizvodnju dronova vrijednu oko dvije milijarde dolara, što predstavlja jedan od najvećih pojedinačnih izraelskih odbrambenih projekata izvan Izraela.
Istovremeno, Ujedinjeni Arapski Emirati posljednjih godina ulažu u Srbiju, od obnovljive energije do digitalne infrastrukture, čime su postali jedan od najvažnijih partnera Beograda izvan Evrope.
„Sve to Srbiju čini korisnim multiplikatorom američkih prioriteta na Bliskom istoku u trenutku kada Trumpova administracija preispituje posvećenost mnogih drugih evropskih partnera.“
Pokretanje strateškog dijaloga, zaključuje Berman, samo po sebi neće biti dovoljno da promijeni odnose Vašingtona i Beograda. Ključ će biti u konkretnim rezultatima u energetici, strateškim sirovinama, odbrani i regionalnim partnerstvima.
Upravo će od toga zavisiti hoće li novo američko otvaranje prema Srbiji ostati samo diplomatska inicijativa ili će prerasti u dugoročnu strategiju kojom bi Vašington pokušao snažnije pozicionirati Beograd unutar zapadnih ekonomskih i sigurnosnih struktura.










