Da je Tarik Prusac imao elektronsku narukvicu na ruci policijski službenici bi automatski znali da se kreće prema stanu Elme Godinjak.
Usvajanje Zakona o zaštiti od nasilja prema ženama u FBiH slavodobitno je usvojen prošle godine i najavljen kao zakon koji će donijeti promjene, spriječiti femicide i zaštiti žene. Zakonski se predviđa da nasilnici nose elektronske narukvice. Godinu poslije ta odredba uopšte se ne primjenjuje.
Da je Tarik Prusac imao elektronsku narukvicu na ruci policijski službenici bi automatski znali da se kreće prema stanu Elme Godinjak. Elma je na papiru bila zaštićena, u praksi prepuštena nasilniku. To je samo jedan u nizu slučajeva femicida, kaže aktivistkinja Mira Vilušić, gdje bi policija koristeći tehnologiju ispoštovala mjeru zabrane prilaska i time praktično spasila život. Zakon postoji, odredba postoji, no na ruke nasilnika narukvice nisu stavljene.
Mira Vilušić, psihologinja i aktivistkinja:
''Nasilnici se ponašaju na odluku suda da je izrečena zabrane prilaska ''ma ko će meni zabraniti'' jer su svjesni da u svom ovom periodu vlasti imaju preča posla... nego da zaštite živote žena. Kabadahije će se I dalje isto ponašati, ubijati žene upravo kada im Sud izrekne tu zabranu prilaska''.
Tehnologija koja spašava živote nije nabavljena jer je sve zapelo na pravilnicima. Podzakonske akte donosi federalni ministar pravde, kao i federalni ministar unutrašnjih poslova. Ministar Ramo Isak kaže da je ministarstvo uradilo svoj dio posla. Ministar KS Admir Katica poručio je da su potrebna dodatna pojašnjenja i da nije jasno kako sve provesti, te da odgovore na ta pitanja očekuje od ministra Vedrana Škobića.
Ramo Isak, ministar unutrašnjih poslova FBiH:
''Dobro je zamišljeno, ali se mora više pristupiti tome I ministarstvo pravde da se uključi. Oni moraju napraviti na neki način edukaciju kantonalnih ministarstava kako oni da to urade. Kada nekome nameće da nešto treba da uradi, morate naći načina da mu približite tu materiju''.
S obzirom na dosadašnju dinamiku, ministar Isak predviđa da bi primjena mogla početi tek sljedeće godine jer svaki od kantona mora predvidjeti budžetska sredstva za nabavku opreme. Od trenutnog stanja gdje se odredba ne primjenjuje ni u jednom dijelu entiteta, vrlo lako možemo doći u situaciju gdje će život žene zavisiti isključivo od toga u kojem kantonu živi i da li njena lokalna vlada želi izdvojiti sredstva za opremu.
Jadranka Miličević, Fondacija ''Cure'':
''Oni koji donose odluke, to je ovdje Parlament kantonalni i federalni, da to po hitnom postupku... ali ja postavljam pitanje šta više podrazumijevamo po hitnom postupku: koliko još treba biti žrtava nasilja pa da kažemo da ćemo to riješiti''.
Mira Vilušić, psihologinja i aktivistkinja:
''Ja mislim da vlast nema morala, da ima moral stavila bi se u položaj žrtve, položaj jednog siročeta koje je ostalo. U položaj proodice koja je na brutalan način ostala bez svoje najmilije. Stavili bi se u položaj preplašenih žena koje moraju razmišljati kada se I gdje se mogu kretati''.
Pređen je dug put do usvajanja odredbi Zakona, a kada su usvojene ne primjenjuju se i sve je na čekanju. Do kada će žene tromost institucija plaćati životima?
