Peti dan u mjesecu za više od 466 hiljada penzionera znači preuzimanje penzije i borbu sa troškovima. Plaćanje računa, kupovina lijekova, a potom hrane. Za ovo posljednje treba im najviše novca.
Početak mjeseca penzionerima donosi penzije, ali i stare brige. Novac se brzo potroši na račune i lijekove, dok za hranu treba sve više izdvojiti. Cijene rastu, a prema riječima ekonomista, kraj poskupljenjima se ne nazire.
Peti dan u mjesecu za više od 466 hiljada penzionera znači preuzimanje penzije i borbu sa troškovima. Plaćanje računa, kupovina lijekova, a potom hrane. Za ovo posljednje treba im najviše novca.
"Skuplje je 20-30% sigurno, svaki dan druga cijena. Jedino ovako u centrima malo je bolje, a u ovim malim prodavnicama... tamo ne treba ulaziti", kaže jedna penzionerka.
Da su poskupljenja i te kako vidljiva, smatra i druga sagovornica.
"To je baš vidno poskupilo, stravično baš, hrana, što je najvažnije", ističe ona.
Jedan od penzionera podsjeća da su cijene osnovnih namirnica gotovo udvostručene.
"Prije si mogao kupiti kilo teletine za 10-12 maraka, a sad treba 24 marke, pile bilo 3 i po marke, a sad je 7-8, a naročito povrće i voće. Čitam u Zagrebu kila trešanja 20 evra, a to čeka i nas za koji dan, čim dođu i ovdje tako će biti", kaže on.
Ponekad je, kažu, teško ispratiti šta je skuplje, meso ili povrće i voće. Kilogram paprika roga je oko 13 maraka, krastavac 7, trešnje 20, kilogram grožđa 16, banana 4. Mjesečna primanja mnogih penzionera ne mogu ispratiti rast cijena. Iako je bilo januarsko usklađivanje penzija od 11,6%, pa je sada za penzije izdvojeno preko 355 miliona maraka.
Mnogi penzioneri smatraju da se s tim iznosima danas jedva preživljava, a pojedini priznaju da bez pomoći porodice ne bi mogli sastaviti kraj s krajem.
"Ne može, ali rade mi sin i snaha pa mi oni pomažu, inače ne bih ništa mogao", kaže jedan penzioner.
Drugi sagovornik ističe da povećanje penzije nije donijelo stvarno olakšanje jer su paralelno rasli i drugi troškovi.
"Nije značilo nešto bitno, toliko ti poskupi bar grijanje, zato što su oni podigli penziju, za grijanje i plin razliku pokrije", smatra on.
Među sagovornicima ima i drugačijih iskustava:
"Ja sam penzioner, nikad bolje nisam živio, doduše imam 1.100 penziju, žena 1.100, bolje nego kad sam radio. Narod previše kuka i kritikuje, a nikad bolje nije bilo."
Ipak, statistika pokazuje drugačije, potvrđuju ekonomisti. Inflantorna kriza krenula je i prije sukoba na Bliskom istoku i još nije završena.
"Mi smo ovo siromaštvo već imali prije nego što će doći do posljednjeg udara. U BiH još više troškovi energenata učestvuju u tom ukupnom trošku za domaćinstvo. Ta domaćinstva nemaju novac da kupuju luksuz ili bilo šta drugo što je pojeftinilo, recimo desilo se da je tekstil pojeftinio ili nešto od drugih roba, ali ono što diktira njihov životni standard, a to je zdravstvo, hrana, energenti koji su rasli 45%, hrana 61% u posljednjih deset godina", ističe ekonomistica Adisa Omerbegović Arapović.
Dok se iščekuje novo usklađivanje penzija, stvarnost za brojne penzionere ostaje ista - njihova primanja nisu dovoljna za sve mjesečne troškove. Pa umjesto dostojanstvenog života u starosti, brojni penzioneri tonu sve dublje u siromaštvo.
