Dan logoraša općine Vogošća je obilježen kod spomenika ubijenim civilima i logorašima u vogošćanskom parku.
Polaganjem cvijeća i prigodnim programom obilježen je Dan logoraša općine Vogošća, a preživjeli su poručili da se polovina prisilno zatvorenih nikada nije vratila svojim kućama.
Ahmed Hido, bivši logoraš i predsjednik Udruženja logoraša općine Vogošća, za Detektor kaže da je kroz logore na području ove općine – "Planjina kuća", "Nakina garaža", "Bunker" i "Kod Sonje" bilo zatočeno blizu 800 građana nesrpske nacionalnosti, kao i da 400 njih nikada nije dočekalo slobodu.
- Bilo je silovanja, bilo je svega, svašta sam gledao. Ne bih želio da se podsjećam jer su se neke stvari dešavale i meni. Kada se sjetim, po deset dana ne budem dobro. Mi još tragamo za 28 ljudi kako bismo ih dostojno sahranili. To su bili očevi, braća, sinovi. Ogorčen sam na državu jer su od nas digli ruku, ne žele da nas uvrste u zakon kako bi naša djeca mogla tražiti zaposlenje, dostojno živjeti i liječiti se - poručuje Hido koji je bio zatočen u logoru "Bunker".
Dan logoraša općine Vogošća je obilježen kod spomenika ubijenim civilima i logorašima u vogošćanskom parku.
Eset Muračević, svjedok ratnih zločina počinjenih u logorima, kaže razočarano da su ove manifestacije "ostale na ramenima žrtava koje njeguju sjećanje na svoje saborce".
- Vlast je pomalo zaboravila na saputnike na čijim se leđima pisala historija BiH. Nezamislivo je da u školskim klupama djeca ne mogu ništa da uče o dešavanjima iz naše bliske prošlosti. Ne mogu da dozvolim sebi da neki ministar koji se bavi školstvom prima uredno plaću, a u njegovom resoru imaju dvije škole pod jednim krovom ili nema ništa u školskim udžbenicima o ratnim dešavanjima - ističe Muračević.
Pravosnažnom presudom Suda BiH u februaru 2019. Jovan Tintor je, u svojstvu predsjednika Kriznog štaba i člana Glavnog odbora Srpske demokratske stranke (SDS), proglašen krivim za učešće u širokom i sistematičnom napadu na nesrpsko stanovništvo Vogošće od aprila do kraja jula 1992. i osuđen na 10 godina zatvora.
Presudom je utvrđeno da je Krizni štab donio naredbu o formiranju logora "Kon-Tiki" i "Bunker", kao i da je Tintor odgovoran za zatvaranje civila u "Nakinoj garaži" i "Planjinoj kući" te nehumane uvjete koji su u njima vladali.
Za učešće u progonu bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u Vogošći je na 13 godina Sud BiH osudio Branka Vlaču, koji je proglašen je krivim za uspostavljanje logora "Bunker", u kome su zatvoreni civili boravili u nehumanim uslovima, ležeći na betonu i vršeći nuždu u jedno bure smješteno unutar logora. Sud BiH je na 20 godina zatvora osudio Dragan Damjanovića koji je, između ostalog, proglašen krivim za zločine nad logorašima "Bunkera" i "Planjine kuće".
Vrhovni sud Federacije je zbog zločina u "Bunkeru" na godinu i četiri mjeseca osudio Mladena Milanovića. Državni sud, Vrhovni sud Federacije i sarajevski Kantonalni sud su zbog drugih zločine u Vogošći osudili nekoliko osoba, među njima i Ranko Boljak, koji je između ostalog, proglašen krivim da je početkom 1993. iz "Planjine kuće" izdvojio 10-ak logoraša koji su dovezeni pred Šumarsku školu na Ilidži gdje su premlaćeni, a potom zatočeni u prostorije ilidžanske Vojne policije odakle su nezakonito odvođeni na kopanje rovova. Boljaka je Kantonalni sud Sarajevo zbog zločina na Ilidži osudio na tri godine zatvora.
Almin Đelilović, bivši logoraš i predsjednik Udruženja logoraša "Da se nikad ne zaboravi i ne ponovi 92-95" iz Hadžića, razočaran je radom pravosudnih institucija u našoj zemlji. On podsjeća kako je u logor Planjina kuća u oktobru 1992. godine prebačeno 80 logoraša iz Hadžića, od čega je njih 11 ubijeno na platou Žuči. Navodi da su bile krivične prijave protiv određenih osoba, između ostalih Stanka Kneževića, ali je zbog nedostatka dokaza obustavljen postupak.
- U samom postupku smo od tadašnje glavne tužiteljice Gordane Tadić dobili u rješenju da je proveden postupak, da su ispitani svi mogući svjedoci. Evo, ja vam odgovorno tvrdim da nijedan svjedok s područja Hadžića, koji je bio na ovom području gdje je devet ljudi strijeljano na lokalitetu Bunjevića kuće, nije pozivan. Pojedini ljudi su dovezli mrtve ispred stadiona Ozrena gdje su sahranjeni u masovnoj grobnici i na osnovi iskaza tih svjedoka su ekshumirani 1996. godine. Sve su činjenice poznate, samo je Tužilaštvu BiH problem da utvrdi odgovornost - ističe Đelilović.
U Detektorovoj Bazi sudski utvrđenih činjenica se navodi da su srpske snage Bošnjake i Hrvate hapsile i držale u teškim uslovima u deset zatočeničkih centara u Vogošći, gdje su zatvorenici korišteni u živom štitu i tom prilikom preminuli, a do novembra 1992. iz Srbije su redovno dolazili Srbi da tuku zatočenike i tjeraju ih na ponižavajuće seksualne radnje.
