Vojin Mijatović poručio DF-u i SBiH-u: Vaš tata i šef je Bakir Izetbegović, on odlučuje o vašoj sudbini ne mi
Početna/Vijesti/Regija
Regija

Umro Mišo Kovač, muzička legenda čije su pjesme obilježile generacije

politicki.ba

Pjevač iz Šibenika iza sebe je ostavio više od 20 miliona prodatih ploča i neke od najpoznatijih pjesama jugoslavenske i hrvatske muzičke scene.

Mate Mišo Kovač preminuo je u 86. godini, objavio je Index, pozivajući se na izvore bliske pjevaču. Tokom višedecenijske karijere postao je jedan od najpopularnijih izvođača na prostoru bivše Jugoslavije, s publikom koja je njegove pjesme pratila kroz nekoliko generacija.

Rođen je 16. jula 1941. godine u Šibeniku. U njegovom susjedstvu odrasli su i Vice Vukov i Arsen Dedić, s kojim je kasnije snimio duet „Mi smo lišće s iste grane“.

Pjevanju se okrenuo kao šesnaestogodišnjak, potaknut nastupom šibenskog izvođača Ljube Lučeva. Završio je školu za tapetara, ali je njegov životni put odredila muzika. Na takmičenju Prvi glas Šibenika 1961. podijelio je pobjedu s Mirkom Vukšićem, a za nagradu odabrao singl Elvisa Presleyja.

Poslije odsluženja vojnog roka u Beogradu preselio se u Zagreb. Pažnju producenata privukao je nastupom u Karlovcu, gdje je otpjevao „I Can't Stop Loving You“ Raya Charlesa. Ugovor s Jugotonom potpisao je 1964, a prvu ploču objavio s prepjevom te pjesme pod nazivom „Ne mogu prestati da te volim“.

Među vodeće pjevače probio se krajem šezdesetih. Pjesma Đorđa Novkovića „Više se nećeš vratiti“ iz 1969. prodata je u gotovo 190.000 primjeraka. Te je godine Kovač, s ukupnim tiražem pet ploča većim od 250.000 primjeraka, postao najprodavaniji Jugotonov pjevač. S Novkovićem je sarađivao sve do kompozitorove smrti 2007.

Pobjeda na Splitskom festivalu 1971. s pjesmom „Proplakat će zora“ dodatno je učvrstila njegovu popularnost. Iste godine teško je povrijeđen u saobraćajnoj nesreći kod Zadra. Nakon toga pustio je prepoznatljive brkove kako bi sakrio ožiljak iznad usne.

Godinu kasnije u Njujorku je prisustvovao koncertu Elvisa Presleyja u Madison Square Gardenu. Posebno ga je dojmila izvedba pjesme „My Way“, o kojoj je govorio i decenijama poslije.

Njegov repertoar obilježile su pjesme „Ostala si uvijek ista“, „Ako me ostaviš“, „Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim“, „Sutra mi sude“ i „Ti si pjesma moje duše“. Pet puta biran je za pjevača godine, a pojavio se i u filmu „Poslijepodne jednog fazana“ iz 1972, uz Radu Šerbedžiju.

Devedesete su mu donijele niz porodičnih tragedija. Njegov šesnaestogodišnji sin Edi smrtno je stradao 1992. godine u Zagrebu pod nerazjašnjenim okolnostima. U tom razdoblju izgubio je i majku i mlađeg brata, a godinama se borio s depresijom.

Poslije sinove smrti na splitskom Poljudu održao je koncert „Noć svijeća“ pred približno 50.000 ljudi. Najavio je povlačenje s pozornice, ali se kasnije vratio nastupima i snimanju. Objavljivao je nove albume, sarađivao s kćerkom Ivanom i ponovo osvojio Splitski festival. Među pjesmama iz kasnijeg dijela karijere izdvojila se „Dalmatino“, a 2012. uručen mu je Porin za životno djelo.

Dio njegovog javnog života obilježile su i veze s politikom. Iako je uoči prvih višestranačkih izbora kritikovao mogućnost dolaska HDZ-a na vlast, kasnije je nastupao za tu stranku i održavao prijateljske odnose s Franjom Tuđmanom. Kao svjedok pojavio se na suđenju Ivi Sanaderu u predmetu Fimi Media, u kojem su razmatrane i isplate za njegove nastupe u kampanji.

Ženio se tri puta. S prvom suprugom Ljubicom Komadinom nije imao djece, dok je s Anitom Baturinom dobio sina Edija i kćerku Ivanu. S trećom suprugom Lidijom Pintarić ostao je do kraja života.


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.