Upravljanje otpadom u Mostaru je problem koji traje desetljećima, a koji je eskalirao zadnjih mjeseci i havarijom Deponije Uborak. Bila je sporna od samog početka deponovanja otpada tokom 1960-tih, da bi problem eskalirao buntom građana uoči Agresije na RBiH.
Plan zatvaranja koji nikad ostvaren
Konačno rješenje za Uborak, odnosno njegovo zatvaranje, trebalo se okončati u gradonačelničkom mandatu HDZ-ovog Marija Kordića, paralelno sa procesom ujedinjenja komunalnih preduzeća. Time bi grad riješio svoje ključne ekološke izazove. Međutim, na sredini drugog Kordićeva mandata imamo krnju upravu u Komunalnom, koja provodi jednonacionalnu i jednostranačku politiku i uništenu Deponiju.
Naravno, za ovakav epilog postoje (ne)opravdani razlozi i odgovornost gradonačelnika i uprava komunalnih preduzeća. S jedne strane, imamo Plan prilagođavanja upravljanja otpadom za regionalnu deponiju 'Uborak-Buđevci' koji je, po tvrdnjama gradonačelnika Kordića, blokiran tužbama iza kojih stoje ekološki aktivisti, a sa druge strane imamo višegodišnju agoniju Deponije kojoj je dugovanje od JP Komunalno omča oko vrata.
Tu je i standardni problem nadležnosti, gdje dokumenti koje su izradila nadležna ministarstva FBiH i Hercegovačko-neretvanskog kantona nisu usklađena, iako su na njima radile stručne grupe. Pitanje nove lokacije za regionalnu deponiju zahtjeva ujednačavanje stavova Grada, Kantona i FBiH za što je potrebno mnogo političke volje i sredstva za realizaciju.
Plan upravljanja otpadom u FBiH je nadležnost resora kojim upravlja kadar Naše stranke, ministrica Nasiha Pozder, koja je godinama svoju kampanju iz komfor zone opozicije gradila upravo na ekološkim temama, dok je kantonalno ministarstvo resor SDP-a.
Na drugoj vanrednoj sjednici Gradskog vijeća posvećenoj Deponiji Uborak mogli smo čuti uvjeravanja i nadanja da će oba ministarstva uskoro ispuniti svoju odgovornost, ali i strahovanja da se to neće desiti jer se nalazimo u izbornoj godini.
Politička kontrola komunalnog preduzeća
Pored navedenog, postoje i argumentovane kritike da je gradonačelnik Kordić ipak imao prostora da više radi na realizaciji pojedinih segmenata Plana kojim bi se pokazala spremnost da se uhvati u koštac s najvećim izazovom u svojoj nadležnosti i odgovornosti. Međutim, očito da je primarni cilj politike koju predvodi Kordić bio i ostao ovladavanje JP Komunalno pa makar pod cijenu iscrpljivanja Deponije.
Naime, kriza s otpadom na mostarskim ulicama je rezultat ograničenih kapaciteta Deponije, a stanje se pogoršalo krajem maja kada su građani Mostara to osjetili u bajramskim danima. Ako analiziramo ukupni odnos Kordića prema gradskim preduzećima jasno uočavamo dvostruke aršine u retorici, razumijevanju i podršci u zavisnosti čiji kadar njima upravlja.
Javnost jest uskraćena za informacije jer se direktor JP Deponija nije pojavio u javnosti od požara, ali također je izostala informacija o odgovornosti kadra Hrvatske republikanske stranke (HRS) na poziciji izvršnog direktora. Ključno pitanje jest da javnost nije upoznata šta je bila odgovornosti gradonačelnika u višegodišnjoj agoniji Deponije.
