Kada su lideri Trojke mjesecima prije nego što će visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuti izmjene Ustava Federacije BiH, koje su trajno promijenile balans moći u našoj zemlji na štetu Sarajeva, a u korist srpskohrvatskog bloka i njegovih regionalnih sponzora, odlučili da učestvuju u pripremi terena da takav potez ne izazove potpuni revolt bošnjačke javnosti, očekivali su da će ambicije i apetiti Zagreba konačno biti zadovoljeni, piše Istraga.ba.
Nadali su se da će Zagreb u novim okolnostima, u kojim je Dom naroda FBiH postao sigurno utočište kapaciteta i moći hrvatske politike koju nikakva ambicija bošnjačke politike ne može narušiti, odbaciti pristup stalnog sabotiranja pozicije Sarajeva kroz zaštitu rušilačke politike Milorada Dodika u Briselu, predstavljanje bošnjačke politike islamističkom u zapadnim centrima moći, gotovo slijepu podršku svakom zahtjevu lidera HDZ-a Dragana Čovića i širom otvoriti evropski put Bosne i Hercegovine.
Smatrali su da će to biti dovoljna koncesija i vjerovatno presudni korak da naprave vidljiv iskorak za zemlju na njenom evropskom putu koji će biti u toj mjeri opipljiv da će potisnuti svaku potencijalnu kritiku nekad otvorenog, a nekad prikrivenog, učestvovanja u procesu koji je doveo do Schmidtove odluke u izbornoj noći.
Procijenili su da je bošnjačka javnost prezasićena stalnim diskusijama o nedovoljno razumljivom pitanju odnosa moći u Domu naroda FBiH te da će uz dvostruku podršku, OHR-a i Zagreba, posljedično Brisela i Vašingtona, to biti odličan temelj da njihovo preuzimanje vlasti i mandat, neće biti percipirani samo ličnim ambicijama, već vidljivim rezultatom koji će stajati izvan obećanja o boljim vremenima koja su tu, nadohvat ruke, ali nikada ne stignu.
Njihovu vjeru u uspjeh nije narušilo ni to što je visoki predstavnik morao u aprilu 2023. godine supstituirati potpis potpredsjednika FBiH Refika Lende da bi postali dio vlasti, praktično rušeći odredbe Ustava koje je nekoliko mjeseci ranije i nametnuo. Iako nije narušio vjeru u uspjeh, zbog svega gore navedenog, razotkrio je, makar onima koji to nisu inicijalno razumjeli, ulogu Trojke u procesu koji je doveo do izmjena Ustava FBiH u oktobru 2022. godine.
Trojki je vlast bila obećana.
Možda bi takav politički suicidalan potez imao smisla da je Zagreb ispunio nadanja Trojke, ali nije. Nastavio je nesmanjenim intenzitetom vršiti pritisak na Sarajevo.
Premijer Hrvatske Andrej Plenković nastavio je podržavati lidera HDZ-a Dragana Čovića da se “završi” i pitanje izbora članova Predsjedništva BiH na način da se izbor učini etničkim.
Poruke iz Zagreba su bile nedvosmislene. Domogoj Knežević, savjetnik šefa hrvatske diplomatije Gordana Grlić Radmana, poručio je u novembru 2023. godine da “nema evropskog puta” BiH dok se ne riješi “legitimno predstavljanje Hrvata”, dok je predsjednik hrvatskog Sabora Gordan Jandroković godinu dana kasnije kazao kako “vjeruje da će koncept tri konstitutivna naroda na kraju prevladati jer inače neće biti ni BiH”.
Istovremeno, hrvatska politika je nastavila otvorenu saradnju sa vlastima Rs uprkos tome što je Narodna skupština nastavila donositi zakone kojima je zabranila provođenje odluka Ustavnog suda BiH i odluka visokog predstavnika, a što je iniciralo odluku Schmidta da u julu 2023. godine izmjeni Krivični zakon BiH kojim je proglasio krivičnim djelom neizvršavanje odluka visokih predstavnika.
