U Donjem Maclju pokopano 500 žrtava ekshumiranih iz grobnica u Sloveniji

Redakcija Mostar

„Desetljećima nisu imali groba nad kojim bi netko zastao, zapalio svijeću, izgovorio molitvu. Zatočeni, izmučeni, umoreni bez suda samo zato što su drugačije mislili i željeli, bačeni su u jame i vrtače te skriveni i zatrpani u rovovima kao najopasniji otpad o kojemu nitko ništa ne smije znati”, istaknuo je .Jedini totalitarni sistem...

U Donjem Maclju u subotu je održana komemoracija i posljednji ispraćaj 500 hrvatskih žrtava, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani i preuzeti iz grobnica na području Republike Slovenije. Komemoraciji je prisustvovao i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.

Posmrtni ostaci žrtava ekshumirani su iz četiri masovne grobnice u Sloveniji: Trebče, gdje je pronađeno 10 žrtava, Podstenice/Rugarski klanci, gdje su pronađene 22 žrtve, Košnica pri Celju, gdje je pronađeno 307 žrtava, te Cerklje ob Krki, gdje je pronađena 161 žrtva.

Na kostima su utvrđeni brojni tragovi nasilne smrti, među kojima su višestruki prijelomi, tragovi udaraca tupim predmetima te prostrijelne i strijelne povrede. Riječ je o 500 mladih muškaraca, među kojima je bilo i maloljetnika.

Komemoracija je održana kod Spomen-crkve Muke Isusove, uoči obilježavanja Evropskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Nakon svete mise zadušnice održani su sprovodni obredi uz blagoslov lijesova i molitvu. U znak pijeteta prema stradalima položeni su vijenci i zapaljene svijeće.

Ministar Medved podsjetio je da završetak Drugog svjetskog rata za hiljade hrvatskih vojnika i civila nije značio mir, već početak Križnog puta. Zarobljenici su prolazili kroz Sloveniju i Hrvatsku, a brojna stratišta postale su šume, rudarska okna, rovovi i jame.

Naglasio je da su porodice decenijama bile prisiljene šutjeti, ali da tragovi tih stradanja ponovo izlaze na vidjelo te da se istina nalazi u posmrtnim ostacima.

„Danas prekidamo čekanje koje je trajalo 81 godinu. Pravo na grob je ljudsko pravo, a pravo porodice i naroda da znaju gdje počivaju njihovi mrtvi civilizacijska je obaveza svake uređene države“, poručio je Medved.

Podsjetio je da je upravo zbog toga Ministarstvo hrvatskih branitelja posljednjih godina sistemski nastavilo istraživanja i pronalazak masovnih i pojedinačnih grobnica. Od 2016. godine provedeno je 635 terenskih izvida, istraženo 96 lokacija i pronađeni su posmrtni ostaci najmanje 2.300 žrtava.

Među istraženim lokacijama su Jazovka, Gračani, Gospić, Brdovec, Tuškanac, Macelj, Senj, Garešnica, Sveta Nedelja, Novi Marof i druge.

Medved je naglasio da potraga nije ograničena državnim granicama te zahvalio Republici Sloveniji na saradnji koja je omogućila povratak 500 hrvatskih žrtava u domovinu.

„Granica ih je razdvojila od smrti. Macelj ih danas ponovo povezuje. Ubili su ih, a zatim pokušali izbrisati trag da su ikada postojali. Danas svjedočimo da nisu uspjeli, pronašli smo ih i vratili u Hrvatsku“, istaknuo je Medved.

Naglasio je i da se o zločinima totalitarnih režima treba govoriti na temelju činjenica, bez straha i bez umanjivanja bilo kojeg zločina. Posebno se osvrnuo na poratne komunističke likvidacije i potrebu da se o njima govori otvoreno


„Ne činimo to da bismo ponovo otvarali stare podjele. Činimo to da bismo otvorene rane zatvorili istinom“, poručio je.

Podsjetio je da na području Hrvatske i Slovenije još postoje brojne lokacije masovnih grobnica te da će njihovo istraživanje biti nastavljeno. Istaknuo je i da potraga za 1.725 osoba nestalih u Domovinskom ratu ostaje prioritet Ministarstva hrvatskih branitelja.

Svetu misu zadušnicu i posljednji ispraćaj predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, monsinjor Jure Bogdan, koji je u propovijedi kazao kako suhe kosti sunarodnjaka i drugih ljudi polako i nezaustavljivo „izranjaju iz podzemlja, izlaze na vidjelo, nijemo progovaraju, postavljaju pitanja i traže odgovore“.

Kazao je kako raduje činjenica da i ti ljudi konačno imaju pravo na grob, molitveni spomen i svoje ljudsko dostojanstvo.

„Decenijama nisu imali groba nad kojim bi neko zastao, zapalio svijeću, izgovorio molitvu. Zatočeni, izmučeni, umoreni bez suda samo zato što su drugačije mislili i željeli, bačeni su u jame i vrtače te skriveni i zatrpani u rovovima kao najopasniji otpad o kojem niko ništa ne smije znati“, istaknuo je.

Dodao je da je jedini totalitarni sistem koji je to ozbiljno pokušao bio ujedno i najambiciozniji i najkrvaviji.

„Marksizam, lenjinizam. Kada vlast uspije terorom spriječiti svaku raspravu, zavarava se da je uspjela potisnuti pojedinačna sjećanja kojima je ipak najmanja mogućnost dovoljna da oblikuje kolektivnu svijest“, istaknuo je, dodajući da se duhovi prošlosti na kraju ipak vrate iz špilja, jama i rovova kako bi se s njima suočila sadašnjost.

„Današnjim ukopom ovim pokojnicima vraćamo ono što im pripada. Više nisu skrivene i zaboravljene kosti, nego pokojni ljudi, osobe za koje se moli na konkretnom mjestu i kojima se iskazuje pijetet“, poručio je monsinjor Bogdan.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.