Novinar Tvrtko Milović objavio je na društvenim mrežama vlastiti pogled na političku budućnost HDZ-a BiH i lidera te stranke Dragana Čovića, kao i na kandidaturu Darijane Filipović za mjesto u Predsjedništvu BiH.
„Činjenica da Dragan Čović, kao nosivi stub HDZ-a, nije kandidat za Predsjedništvo BiH, nego je to kadar od njegovog ličnog povjerenja, govori nam dvije stvari. Prvo, Čović priprema kontrolisano povlačenje iz politike i drugo, on je i dalje neupitni lider.
Da je riječ o kontrolisanom povlačenju iz politike jasno je već iz toga što izbjegava kandidaturu za simbolično najistaknutiju funkciju u državi. Čović je dovoljno iskusan lider da zna iskustva drugih političara koji su snagom svoje moći narušavali demokratske principe kako bi ostali na vlasti.
Kontrolisano povlačenje iz politike
A sada, kada formalno više ne postoji razlog da ne bude kandidat za Predsjedništvo, on to izbjegava. Da je cijeli proces pažljivo planiran pokazuje i način na koji odstupa. Da se povukao preko noći, kao što je to učinio Sanader, u vakuumu moći vjerovatno ne bi isplivala osoba bez ozbiljnog političkog iskustva, nego neko ko godinama tiho gradi utjecaj unutar stranke.
Čović ih sve dobro poznaje i očigledno mu nijedan od njih nije prihvatljiv. Istovremeno, dok mnogi čekaju njegovo formalno povlačenje kako bi pokušali napredovati u stranačkoj hijerarhiji, Čović i dalje potpuno kontroliše stranku. To pokazuje i način izbora kandidatkinje za Predsjedništvo. Glavni autoritet je i dalje prisutan, dok potencijalni nasljednici čekaju prvi znak njegove slabosti.
Taj znak će prije ili kasnije doći. Tada će početi borba za prevlast koja, ukoliko se oduži, može ozbiljno narušiti stabilnost stranke. Čović je preuzeo uređenu političku organizaciju, a kakvu će ostaviti svom nasljedniku tek će se vidjeti.
Ipak, za hrvatski narod mnogo je važnije ukupno političko naslijeđe Dragana Čovića. Mora mu se priznati izuzetna pregovaračka vještina i sposobnost da osigura pozicije u izvršnoj vlasti.
Međutim, velika većina njegovih kadrova kroz brojne mandate nije ostavila značajniji pozitivan trag u institucijama koje su vodili. Postoji li ministar na federalnom ili državnom nivou koji je ostao upamćen po konkretnim rezultatima? Većinom su to ljudi koji izvršavaju ono što im se kaže, a kada ne dobiju nikakve smjernice – ne rade ništa. Za narod koji vodi dugotrajnu borbu za pošten Izborni zakon, takav nerad jednak je izdaji političkih interesa.
Izborni zakon kao neispunjeno obećanje
Izborni zakon i legitimno predstavljanje postali su glavna politička tema Dragana Čovića posljednjih petnaest do dvadeset godina. Kada politička karijera bude gotovo u potpunosti vezana za jedno pitanje, onda će i konačna ocjena te karijere zavisiti upravo od ishoda tog pitanja.
