Tvrtko Milović: Čović priprema kontrolirani odlazak, ali njegovo političko naslijeđe je – poraz

Redakcija Mostar

Njegovo naslijeđe je poraz.

Novinar Tvrtko Milović objavio je na društvenim mrežama vlastiti pogled na političku budućnost HDZ-a BiH i lidera te stranke Dragana Čovića, kao i na kandidaturu Darijane Filipović za mjesto u Predsjedništvu BiH.

„Činjenica da Dragan Čović, kao nosivi stub HDZ-a, nije kandidat za Predsjedništvo BiH, nego je to kadar od njegovog ličnog povjerenja, govori nam dvije stvari. Prvo, Čović priprema kontrolisano povlačenje iz politike i drugo, on je i dalje neupitni lider.

Da je riječ o kontrolisanom povlačenju iz politike jasno je već iz toga što izbjegava kandidaturu za simbolično najistaknutiju funkciju u državi. Čović je dovoljno iskusan lider da zna iskustva drugih političara koji su snagom svoje moći narušavali demokratske principe kako bi ostali na vlasti.

Kontrolisano povlačenje iz politike

A sada, kada formalno više ne postoji razlog da ne bude kandidat za Predsjedništvo, on to izbjegava. Da je cijeli proces pažljivo planiran pokazuje i način na koji odstupa. Da se povukao preko noći, kao što je to učinio Sanader, u vakuumu moći vjerovatno ne bi isplivala osoba bez ozbiljnog političkog iskustva, nego neko ko godinama tiho gradi utjecaj unutar stranke.

Čović ih sve dobro poznaje i očigledno mu nijedan od njih nije prihvatljiv. Istovremeno, dok mnogi čekaju njegovo formalno povlačenje kako bi pokušali napredovati u stranačkoj hijerarhiji, Čović i dalje potpuno kontroliše stranku. To pokazuje i način izbora kandidatkinje za Predsjedništvo. Glavni autoritet je i dalje prisutan, dok potencijalni nasljednici čekaju prvi znak njegove slabosti.

Taj znak će prije ili kasnije doći. Tada će početi borba za prevlast koja, ukoliko se oduži, može ozbiljno narušiti stabilnost stranke. Čović je preuzeo uređenu političku organizaciju, a kakvu će ostaviti svom nasljedniku tek će se vidjeti.

Ipak, za hrvatski narod mnogo je važnije ukupno političko naslijeđe Dragana Čovića. Mora mu se priznati izuzetna pregovaračka vještina i sposobnost da osigura pozicije u izvršnoj vlasti.

Međutim, velika većina njegovih kadrova kroz brojne mandate nije ostavila značajniji pozitivan trag u institucijama koje su vodili. Postoji li ministar na federalnom ili državnom nivou koji je ostao upamćen po konkretnim rezultatima? Većinom su to ljudi koji izvršavaju ono što im se kaže, a kada ne dobiju nikakve smjernice – ne rade ništa. Za narod koji vodi dugotrajnu borbu za pošten Izborni zakon, takav nerad jednak je izdaji političkih interesa.

Izborni zakon kao neispunjeno obećanje

Izborni zakon i legitimno predstavljanje postali su glavna politička tema Dragana Čovića posljednjih petnaest do dvadeset godina. Kada politička karijera bude gotovo u potpunosti vezana za jedno pitanje, onda će i konačna ocjena te karijere zavisiti upravo od ishoda tog pitanja.

Jednostavno rečeno, od toga hoće li Izborni zakon biti izmijenjen zavisi i ocjena Čovićevog političkog naslijeđa. U ovom trenutku ta ocjena je negativna. Donosile su se odluke, zaključci, održavali sastanci, pregovori i razgovori, postavljali uslovi, upućivale prijetnje, vršile blokade i lobiranja, a rezultat svega je – ništa.

Kao iskusan pregovarač i autor knjiga o menadžmentu, teško je vjerovati da nije znao kakve posljedice proizvodi takav pristup. Ako je godinama pitanje Izbornog zakona predstavljao kao pitanje opstanka hrvatskog naroda, istovremeno ga namećući političkim akterima koji se tome protive, onda je ovakav ishod bio gotovo očekivan.

Da je zaista želio izmjene Izbornog zakona, mogao je još prije deset ili petnaest godina uočiti koliko je pitanje ravnopravnosti Hrvata osjetljivo za bošnjačke političke predstavnike i pokušati postići dogovor na isti način na koji su ranije dogovarane brojne druge političke i kadrovske odluke – bez velike javne pažnje.

Međutim, kada u svakom javnom nastupu Izborni zakon predstavljate kao pitanje života i smrti, prirodno je da druga strana povećava cijenu svog pristanka. Poznavajući način na koji Čović vodi politiku, teško je vjerovati da mu je stvarni cilj bio donošenje novog Izbornog zakona ili da je to ikada bio njegov stvarni prioritet.

Upravo ovakav Izborni zakon omogućava mu da kandiduje osobu po vlastitom izboru, a ne nužno najboljeg kandidata. U takvim okolnostima svaki Čovićev kandidat automatski se predstavlja kao bolji izbor od kandidata kojeg podržava Željko Komšić, pa se svaka kritika ili protivljenje lako proglašava izdajom.

Čovićevo političko naslijeđe: dvadeset godina i mnogo propuštenih prilika

Da je Izborni zakon izmijenjen na način za koji se Čović zalaže, HDZ bi morao kandidovati svoje najbolje ljude, koji bi zatim morali voditi stvarnu političku utakmicu protiv najjačih protivkandidata.

Ovako je taj izazov izbjegnut. Iako su izmjene Izbornog zakona bile dio koalicionog sporazuma prilikom formiranja vlasti 2022. godine, o toj temi ozbiljnije se počelo govoriti tek nakon završetka zasjedanja Parlamenta BiH.

Na kraju se postavlja pitanje kakvo je političko naslijeđe Dragana Čovića.

Njegovo naslijeđe je poraz.

Poraz da osigura osnovne političke mehanizme opstanka hrvatskog naroda. Poraz da iza sebe ostavi sistem koji će stvarati najbolje kadrove. Poraz da hrvatskom narodu obezbijedi stabilno političko okruženje u kojem će se razvijati.

Za političara koji je dominirao političkom scenom više od dvadeset godina, to predstavlja veoma loš rezultat.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.

Tvrtko Milović: Čović priprema kontrolirani odlazak, ali njegovo političko naslijeđe je – poraz | Politički.ba