Novac od naknada koje plaćaju termoelektrane, lokalne zajednice u Federaciji BiH ulažu u infrastrukturu i zaštitu okoliša, ali problem je u zakonu koji ne propisuje dovoljno jasno kako ta sredstva treba koristiti, pratiti i mjeriti njihov učinak.
Naime, novac koji lokalne zajednice dobijaju od rada termoelektrana trebao bi, između ostalog, ublažavati posljedice zagađenja koje godinama trpe stanovnici područja u njihovoj blizini.
Međutim, problem nije nužno u tome što se sredstva ne ulažu, već u činjenici da zakon nije dovoljno jasno propisao kako ih treba planirati, trošiti i kontrolisati, pokazala je revizija Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH.
Revizijom, koja je obuhvatila period od 2023. do 2025. godine, bile su obuhvaćene lokalne zajednice na čijem se području nalaze termoelektrane, odnosno Grad Tuzla i Općina Kakanj te Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije.
Nije osigurano efikasno upravljanje sredstvima
Kako navode iz Ureda za reviziju, nadležne institucije nisu osigurale potrebne pretpostavke za efikasno upravljanje sredstvima naknada od termoelektrana, čime je ograničen njihov doprinos ostvarivanju ciljeva zaštite okoliša u lokalnim zajednicama.
Ključ problema, prema nalazima revizije, nalazi se u regulatornom okviru. Kako je istaknuto, Zakon o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduzeća ostvarenih radom termoelektrana, uključujući njegove posljednje izmjene i dopune, ne uređuje dovoljno jasno sva pitanja značajna za efikasno upravljanje ovim novcem.
"Uprkos ranije upućenim inicijativama, nisu jasno definisani svrha i namjena korištenja sredstava, udjeli ulaganja namjenskih sredstava, kao ni obaveza sveobuhvatnog izvještavanja o njihovom utrošku i nadzoru", navedeno je.
Drugim riječima, lokalne zajednice raspolažu novcem koji im pripada po osnovu rada termoelektrana, ali propisi ne daju dovoljno precizan odgovor na pitanje kako bi ta sredstva trebala biti usmjerena da bi njihov učinak na zaštitu okoliša bio mjerljiv i vidljiv.
Primjeri Tuzle i Kaknja
To se najbolje vidi na primjeru Tuzle i Kaknja, gdje su sredstva tokom posmatranog perioda korištena na različite načine. Kako je navedeno u nalazu, Grad Tuzla je najveći dio naknada, odnosno 49 posto, usmjerio na komunalnu infrastrukturu.
U okviru tih ulaganja finansirani su i infrastrukturni projekti koji doprinose zaštiti okoliša. Dodatnih 35 posto sredstava Grad Tuzla je uložio direktno u programe zaštite okoliša i energetske efikasnosti.
Nalazi revizije tako pokazuju da je značajan dio novca u Tuzli ipak usmjeren u projekte povezane s kvalitetom života i zaštitom okoliša, ali istovremeno ukazuju na nedostatak sistemskog pristupa u određivanju prioriteta i mjerenju rezultata.
Situacija u Kaknju je značajno drugačija, jer je prema revizorskom nalazu, ta općina čak 95 posto sredstava usmjerila na aktivnosti koje je označila kao lokalni ekonomski razvoj. Istovremeno, potpuno je izostalo finansiranje projekata i aktivnosti iz oblasti zaštite okoliša i energetske efikasnosti.
