Turković: Bećiroviću, gdje je državnički odgovor?

Postupci Denisa Bećirovića otvaraju ozbiljna pitanja o njegovom integritetu, odgovornosti i sposobnosti donošenja ispravnih odluka. A kada se političar pred problemima skriva, šuti i izbjegava odgovornost, on ne gubi samo kredibilitet, gubi i moralni autoritet da ostane na funkciji.

Jasno vidimo i ovih dana: rat je iza nas, ali njegova ideologija i dalje živi.

Koljač se sahranjuje uz državne počasti!

Majke Srebrenice dižu svoj glas.

Narod diže svoj glas.

A Bećirović šuti!

I zato pitamo:

Šta je konkretno napravio Denis Bećirović, čovjek koji se predstavlja kao zaštitnik interesa Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine, da do ovoga ne dođe?

Šta je učinio?

Ne šta je rekao.

Ne šta je objavio.

Ne kakav je politički imidž izgradio.

Šta je konkretno učinio?

Sve ovo još jasnije pokazuje da Bosna i Hercegovina treba odlučne lidere, ljude spremne da zaštite državu, njen suverenitet i narod.

A šta nam Bećirović danas nudi?

Skrivanje.

Šutnju.

Neodgovornost.

Licemjerstvo.

Izgovore.

I, da ne kažem još gore…

Kako reče jedan naš predstavnik ovih dana:

„Dok kuća gori, baba češlja kosu!“

818 kilograma kokaina i šutnja institucija

A sada dolazimo do pitanja koje se više ne može gurnuti pod tepih.

Šta je Denis Bećirović konkretno poduzeo u vezi sa slučajem krijumčarenja 818 kilograma kokaina u Danskoj i navodima o povezanosti osobe zaposlene kao vozač Ambasade Bosne i Hercegovine u Danskoj?

U sudskom postupku protiv osoba optuženih za krijumčarenje, prema objavljenim informacijama, sudija je objašnjenja vozača Ambasade Bosne i Hercegovine u Danskoj ocijenio nevjerodostojnim i zaključio da su njegov bliski kontakt i postupci bili dovoljni za utvrđivanje svjesnog učešća.

Ako su to zaključci sadržani u objavljenoj presudi, onda javnost ima puno pravo postaviti jednostavno pitanje:

Šta je Bećirović poduzeo da zaštiti državu?

Šta je učinio da zaštiti ugled Bosne i Hercegovine?

Šta je učinio da utvrdi odgovornost?

Šta je učinio prema diplomatskom osoblju?

Prema informacijama koje su se pojavile u javnosti, nekoliko zaposlenih u Ambasadi dobilo je rješenja o produženju angažmana na još četiri godine, što se, prema navodima, dodjeljuje samo u izuzetnim slučajevima.

Ako je to tačno, onda je pitanje još ozbiljnije:

Je li moguće da nakon skandala ovakvih razmjera neko dobije produženje diplomatskog angažmana umjesto ozbiljne provjere odgovornosti?

Zaposleni u Ministarstvu imaju pravo pitati:

Je li to nagrada za šutnju?

Je li moguće da se o aferi šuti dok istovremeno ljudi povezani s institucijom države nastavljaju obavljati svoje funkcije?

Ako nema odgovornosti, recite zašto.

Ako postoji odgovornost, recite zašto nema posljedica.

Ako nema dovoljno dokaza, recite šta je država učinila da se činjenice utvrde.

Ali šutnja nije odgovor.

Ministar mora odgovarati

U svakoj ozbiljnoj pravnoj državi ministar mora odgovarati za stanje u oblastima iz djelokruga rada svog ministarstva.

Zakon o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine jasno propisuje odgovornost ministra za stanje u oblastima iz djelokruga rada ministarstva.

Dakle, ne može se odgovornost prebacivati na druge kada nastane problem.

Funkcija nije ukras. Funkcija je odgovornost.

U našem slučaju, ministar se igra s flamingom, a mi ga za to plaćamo.

Imidž zaštitnika države nije dovoljan

I dok Denis Bećirović pokušava izgraditi imidž zaštitnika države i njenog suvereniteta, upravo na ovakvim konkretnim pitanjima dolazi pravi test.

Jer zaštita države nije govor.

Nije fotografija.

Nije saopćenje.

Nije politički marketing.

Zaštita države dokazuje se djelima onda kada nastane problem.

A kada se pojavi slučaj koji može ozbiljno narušiti ugled Bosne i Hercegovine, očekujemo odlučno institucionalno djelovanje.

Ne skrivanje.

Ne šutnju.

Ne kalkulisanje.

Djelovanje.

Ako postoje ozbiljne sumnje u odgovornost ili ispravnost postupanja diplomatskih predstavnika, postoje mehanizmi.

Provjera.

Suspenzija.

Utvrđivanje činjenica.

Odgovornost.

Opoziv.

Mehanizmi postoje. Samo ih treba primijeniti.

I da se razumijemo: ambasadori su se opozivali i ranije.

Kada je ugrožen ugled države, nema mjesta za političko kalkulisanje.

Ambasadori ne predstavljaju sebe. Oni predstavljaju Bosnu i Hercegovinu.

Zato se od njih mora tražiti najviši stepen profesionalnosti, odgovornosti i integriteta.

Ne možete biti iznad problema

Bećirović istovremeno pokušava izgraditi još jedan politički imidž, imidž političara koji je iznad svakodnevnih političkih previranja, koji se distancira od dnevne politike, pa čak i od vlastite stranke kojoj pripada i političke strukture koja ga je dovela na vlast.

Možda bi takva politika izgledala državnički u nekoj stabilnoj državi.

Ali Bosna i Hercegovina danas nije stabilna država.

Ona se suočava sa ozbiljnim političkim, sigurnosnim i društvenim problemima.

Dok nam ruše institucije, dok se relativiziraju zločini, dok nam mladost odlazi, dok droga sve više pronalazi put do naših ulica i škola, pa se sada postavljaju i pitanja o njenom dodiru s državnim institucijama, prvi čovjek bošnjačke politike nema pravo biti nedodirljiv.

Nema pravo glumiti nadpolitičara kojeg se problemi ne tiču.

Nema pravo stajati po strani kada treba preuzeti odgovornost.

I nema pravo čuvati vlastiti politički imidž tako što će izbjegavati pitanja koja zahtijevaju konkretne odgovore.

Država nije imidž.

Država je odgovornost.

Vrijeme je za djela

Davno je bilo vrijeme da se pređe s riječi na djela.

Pa, za Boga miloga, vidite li kuda nas vodite?

Bosne i Hercegovine je sve manje, a mi smo sve nezaštićeniji.

Nama ne trebaju političari koji znaju govoriti o državi.

Nama trebaju državnici koji će je braniti kada je najteže.

Ne trebaju nam parole.

Treba nam odgovornost.

Ne trebaju nam fotografije.

Treba nam djelovanje.

Ne treba nam politički imidž.

Treba nam rezultat.

Zato Denis Bećirović više ne može tražiti da mu vjerujemo samo na osnovu onoga što govori.

Neka se mjeri onim što radi.

I zato javnost ima pravo tražiti odgovore:

Šta ste konkretno poduzeli?

Koga ste pozvali na odgovornost?

Šta ste učinili u slučaju Ambasade u Danskoj?

Zašto nema jasnog odgovora javnosti?

Ko štiti ugled Bosne i Hercegovine?

Jer ako nema odgovora na ova pitanja, onda se s pravom postavlja pitanje:

Gdje je državnički stav?

Gdje je odlučnost?

Gdje je institucionalna odgovornost?

Gdje je zaštita države koju toliko često spominjete?

Dosta je političkog glumljenja.

Dosta je skrivanja iza funkcije.

Dosta je riječi bez djela.

Bosna i Hercegovina nema vremena za političke predstave.

Vrijeme je za odgovornost. Vrijeme je za djelovanje. Vrijeme je da se država konačno stavi ispred političkog imidža.

Jer ono što građani danas vide jeste:

Previše riječi, premalo djela.

A Bosna i Hercegovina više nema luksuz da čeka.