Nakon više od dva mjeseca sukoba između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana, rat koji je već odnio hiljade života i izazvao ozbiljne poremećaje na globalnom tržištu energije i trgovine ostavlja iza sebe niz otvorenih pitanja. Najveće među njima odnosi se na same ciljeve američke administracije i niz kontradiktornih izjava predsjednika Donalda Trumpa i njegovih najbližih saradnika.
Od početka sukoba krajem februara, poruke iz Vašingtona često su bile međusobno suprotstavljene – od poziva na rušenje vlasti u Teheranu, preko tvrdnji da je cilj uništenje iranskog nuklearnog programa, pa sve do insistiranja da je riječ o preventivnoj i odbrambenoj akciji.
Trump je neposredno nakon početka zračnih udara govorio o potrebi da iranski narod svrgne režim u Teheranu. U međuvremenu je u izraelskom napadu ubijen vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei, što je dodatno pojačalo spekulacije o pokušaju promjene režima u Iranu. Međutim, samo nekoliko dana kasnije američka administracija počela je ublažavati takvu retoriku.
Dodatnu konfuziju izazvala je Trumpova izjava da su osobe s kojima je želio pregovarati u Iranu navodno poginule tokom bombardovanja. Time je ostalo nejasno s kim Vašington uopšte pokušava postići dogovor dok istovremeno tvrdi da vodi pregovore s Teheranom.
Američki ministar odbrane Pete Hegseth kasnije je kao ključne ratne ciljeve naveo uništenje iranskog nuklearnog programa i raketnog arsenala. Problem za administraciju predstavlja činjenica da je Trump još ranije tvrdio da je nuklearni program Irana već uništen tokom napada u junu 2025. godine.
Istovremeno, američki državni sekretar Marco Rubio ponudio je potpuno drugačije objašnjenje rata. Prema njegovim riječima, Washington je znao da će Izrael napasti Iran i da će Teheran potom odgovoriti napadima na američke ciljeve, zbog čega je vojna akcija predstavljena kao čin samoodbrane.
Trump je, međutim, tokom sastanka s njemačkim kancelarom Friedrich Merz u Ovalnom uredu tvrdio da je upravo on izvršio pritisak na Izrael da pokrene rat.
Nedosljednosti su bile vidljive i kada je riječ o procjenama trajanja sukoba. Već prvog dana rata Trump je britanskim medijima rekao da će sukob trajati “četiri sedmice ili manje”, da bi ubrzo taj rok produžio na “četiri do pet sedmica”. Kasnije je administracija poručivala da će rat trajati “koliko god bude potrebno”.
Hegseth je dodatno relativizirao rokove, tvrdeći da predsjednik može govoriti šta god želi o vremenskom okviru operacije. Tokom aprila ponovo je spominjan period od nekoliko sedmica, ali bez konkretnih garancija o završetku rata.
Trump je u međuvremenu više puta proglašavao pobjedu nad Iranom, da bi potom nastavljao s prijetnjama novim napadima i eskalacijom sukoba.
