Na svečanoj akademiji koja je povodom proslave Dana Rs održana 8. januara u Sportskoj dvorani „Borik“ prikazani su stihovi i misli najznačajnijih srpskih pisaca koje tematizuju ognjište, ali nijedan od tih stihova zapravo – ne postoji.
Citirani su Dobrica Ćosić, Petar Petrović Njegoš, Meša Selimović, Vasko Popa, Dobrica Erić, Rajko Petrov Nogo, ali svaka potraga da se u njihovim djelima nađu ove rečenice završava neuspjehom. Tako je citirana rečenica Meše Selimovića: „Čovjek se utvrđuje u zemlji koja hoda, u mirisima koje udiše, u precima koji u njima žive“, ali ni u jednoj Mešinoj proznoj knjizi, od „Tišine“ do „Kruga“ ova rečenica ne postoji.
„Vrati se u svoj koren, tamo gde vatra spava pod korom, budi cvet koji ne strahuje od mraza, jer te greje sunce koje su tvoji stari u zemlju zakopali“, stihovi su Vaska Pope koje nije moguće pronaći ni u jednoj njegovoj pjesničkoj knjizi. „Koren“ se pominje u Popinoj zbirci „Nepočin-polje“, ali ni u jednoj pjesmi ne postoje ovi stihovi. „Koren“ se pominje u šestoj i dvanaestoj pjesmi ciklusa „Vrati mi moje krpice“ i to je – sve.
Najgore je prošao Petar II Petrović Njegoš koji se na svečanoj akademiji „predstavio“ stihovima: „Klica iznikne đe joj je mjesto, tu vatra gori đe je drvo suvo. Sve se u prirodi drži svojim žarom, a čovjek svojim imenom i krsnom svijećom“. Njegošev deseterac je ovdje pretvoren u mješavinu jedanaesterca, dvanaesterca i četrnaesterca. Prva dva stiha imaju cezuru (pauzu) na petom umjesto na četvrtom slogu. Da su ovi stihovi Njegoševi, kao što nisu, mogli bi da glase samo ovako: „Klica nikne đe joj mjesto jeste, vatra gori đe je drvo suvo…“.
Scenario za Svečanu akademiju pripremao je, kako GERILA saznaje, tim Narodnog pozorišta Rs. Sporne stihove/rečenice izabrao je, kako nezvanično saznajemo, tim koji su činili mladi dramaturg Aleksandar Vasiljević i rediteljka Dajana Josipović. Direktor Narodnog pozorišta Rs Dijana Grbić za GERILU kaže kako je koncepcija svečane akademije nastajala u izuzetno kratkom roku, pod pritiskom brzine realizacije i kasno definisanog tematskog okvira.
„Autorski pristup je bio zasnovan na umjetničkoj slobodi u izboru materijala i narativa koji se uklapaju u centralni koncept biljke, cvijeta i ognjišta kao simbola opstanka, trajanja i odluke da ostajemo ovdje i izdržavamo uprkos svim izazovima“, kazala je Grbićeva.
Centralni motiv „Majke Republike“, prikazanog kroz autorsku poemu „Majka“, postavljen je kao idejno jezgro u tri bloka koje povezuje sve segmente programa. Tematski umjetnički program svečane akademije počeo je pjesmom „Tebi, Republiko“, laureatkinje konkursa Ministarstva prosvjete i kulture Lene Berić.
Ipak, i dalje nije jasno gdje su autori scenarija pronašli stihove i rečenice koje su pripisali velikanima srpske književnosti. Na naša pitanja u kojim se djelima nalaze ove rečenice i ovi stihovi – odgovora naprosto nema.
„Materijali u intro i vezivnim blokovima su prikupljani putem dostupnih internet baza podataka, pretragom postojećih izvora, intervjua, kritika, publicističkih tekstova i javnih govora. Riječ je o materijalima koji postoje u javnom prostoru, ali nisu nužno dijelovi kanonskih književnih ili umjetničkih djela. Takođe je korišćena i građa iz autorskih tekstova pozorišnih predstava“, ističe Dijana Grbić.
U skladu sa umjetničkom obradom, dodaje ona, pronađeni materijali su prilagođavani dramaturškom i scenskom konceptu, što je uobičajena praksa u savremenoj režiji i scenskoj adaptaciji. Riječ je, tvrdi Grbićeva, o autorskoj selekciji, dramaturškoj obradi i konceptualnom povezivanju postojećih izvora u jedinstvenu umjetničku cjelinu.
Na Svečanoj akademiji „citirani“ su Dobrica Ćosić, Meša Selimović, Vasko Popa, Njegoš, Branko Ćopić, Dobrica Erić, Miloš Crnjanski, Jovan Dučić, Miroslav Antić i Rajko Petrov Nogo. Toliku građu je, naravno, nemoguće provjeriti u kratkom vremenskom intervalu, ali iz tima koji je pripremao akademiju naprosto ne znaju da kažu iz kojih su djela uzete citirane misli.










