“Priznanjem Ohridske arhiepiskopije, ona je pretprjela drugi poraz, sada ostaju još dvije teritorije na kojima se ona „hrve“ za prevlast, to su Crna Gora i Bosna i Hercegovina”.
Odlukom Vaseljenske patrijaršije da prizna crkvenu hijerarhiju u Sjevernoj Makedoniji, odnosno Makedonsku pravoslavnu crkvu za kanonsku Orhidsku arhiepiskopiju, novi je, težak udarac politici svetosavlja koju vodi SPC, a koja suštinski predstavlja platformu velikosprske politike, kazao je za Pobjedu profesor Dragan Veselinov.
On ne očekuje da će se SPC pomiriti sa ovom odlukom Vaseljenske patrijaršije za koju smatra da otvara prostor i za definisanje pozicije crkve u Crnoj Gori, ali ističe da je to mnogo kompleksnije pitanje nego što je slučaj u Sjevernoj Makedoniji.
Prema njegovim riječima, politici svetosavlja prvi se poraz dogodio u Hrvatskoj kada je, kako kaže, izgubila svoju organizaciju i doprinijela propasti srpskog naroda u Baniji, Lici, Kordunu i Slavoniji, „a nikada nije zatražila oproštaj srpskog naroda za to“.
“Priznanjem Ohridske arhiepiskopije, ona je pretprjela drugi poraz, sada ostaju još dvije teritorije na kojima se ona „hrve“ za prevlast, to su Crna Gora i Bosna i Hercegovina”, ocjenjuje Veselinov.
Kako je prije dva dana saopćila Vaseljenska patrijaršija, odlukom njenog Svetog sinoda otklanja se višedecenijski raskol nametnut Ohridskoj arhiepiskopiji, obnovljenoj u liku MPC.
“Presvetoj Crkvi srpskoj ostavljeno je da regulira administrativna pitanja koja postoje između nje i Crkve u Sjevernoj Makedoniji, svakako u okviru kanonskog akta i crkvenog predanja”, navedeno je iz Vaseljenske patrijaršije.
Makedonska pravoslavna crkva se 1967. jednostrano odvojila od SPC ali njeno kanonsko ustrojstvo niko nije priznao od ostalih pomjesnih kanonskih crkava.
Vjerski analitičar iz Makedonije Branko Đorđevski nazvao je odluku Vaseljenske patrijaršije „historijskim činom“ za makedonsku crkvu.
“Njezin status i ime još nisu riješeni, ali to znači da naša crkva više nije „raskolnička“, kako je to nametnula SPC 1967. godine kada smo proglasili autokefalnost. Naši crkveni velikodostojnici sada će moći ravnopravno da saslužuju sa velikodostojnicima iz drugih pravoslavnih crkava. Međutim, odluku o tome će donijeti svaka pravoslavna crkva samostalno. Iz ove odluke proizilazi da će Vaseljenska patrijaršija početi da održava takve liturgije, da saslužuje kod nas. Ostaje da se vidi kako će reagirati Crkva Srbije, kojoj je Vaseljenska patrijaršija preporučila da regulira administrativna pitanja koja ima kod nas”, naveo je Đorđevski, prenijela je Antena M.
On ne očekuje da će Srpska crkva pristati da prihvati odluku Vaseljenske patrijaršije i da će ubuduće pregovarati o autokefalnom statusu makedonske crkve.
“Ali, to će onda značiti da će Vaseljenska patrijaršija ponovo stupiti na scenu. Kao i u slučaju Ukrajinske pravoslavne crkve, ona će moći da donese konačnu odluku kojom ćemo biti proglašeni za autokefalnu pravoslavnu crkvu”, smatra Đorđevski.
Nakon odluke Vaseljenske patrijaršije još nije bilo zvaničnog stava SPC, odnosno patrijarha Porfirija. Sa druge strane, zanimljivo je da prije bilo kakvog oglašavanja Beogradske patrijaršije, istupila Ruska pravoslavna crkva, odnosno Moskovska patrijaršija.
Ruska pravoslavna crkva priznaje isključiva kanonska prava Srpske pravoslavne crkve u Sjevernoj Makedoniji, poručio je sekretar odjeljenja za spoljne crkvene veze Moskovske patrijaršije, protojerej Igor Jakimčuk.
“Stav RPC će prije svega uzeti u obzir pristup problemu Srpske crkve, kojoj i dalje priznajemo isključiva kanonska prava u Sjevernoj Makedoniji”,izjavio je on.
Zanimljiva je informacija objavljena prije tri dana, prema kojoj je nedavno održan susret patrijarha Porfirija sa predstavnicima Makedonske pravoslavne crkve u Niškoj eparhiji.
To je, kako je prenijela Antena M, objavio episkop zvorničko-tuzlanski i član Sinoda SPC Fotije Sladojević.
“Ovih dana bio sam u pratnji njegove svetosti (Porfirija). Imali smo susret s predstavnicima Makedonske pravoslavne crkve u Niškoj eparhiji. To je jedan interesantan dijalog ljubavi, vjere i nade. I nadamo se, ako Bog da, to bi se moglo desiti, ali se prvo trebamo svi pomoliti: da se Makedonska pravoslavna crkva, tj. Ohridska arhiepiskopija, možda ponovo u maju mjesecu, tokom Sabora u Beogradu, vrati u kanonsko jedinstvo sa SPC, a time i kanonskome jedinstvu sa svim pomjesnim pravoslavnim crkvama u Vaseljeni”, naveo je Sladojević.
Makedonska strana se tim povodom nije oglašavala, a sudeći prema razvoju događaja, molbe SPC nisu uslišile plodom, ili cijela priča ima drugačiju pozadinu, koja javnosti nije vidljiva.
Za analitičare iz Srbije i dio medija potez Vaseljenske patrijaršije je otvorena podrška „raskolništvu MPC“, te se na nju mora reagirati bojkotom odnosa „sa Carigradom“.
Profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu i pravni historičar Zoran Čvorović izjavio je da samo Srpska pravoslavna crkva (SPC) ima pravo dodijeliti autokefalnost nekom svom organizacionom dijelu.
On je agenciji Beta kazao da je patrijarh Vartolomej „razbojnički upao na kanonsku teritoriju SPC“ i da je, kako ih je nazvao, „raskolnike u Makedoniji“ koji su se odvojili od SPC, proglasio za kanonsku pomjesnu crkvu, pozivajući se „na navodno pravo da bude posljednja žalbena, apelaciona instanca u pravoslavlju, sa pravom da preispituje odluke pomjesnih crkava“.
Čvorović je dodao da Vartolomej za sebe želi položaj „istočnog pape“, iako je „samo prvi po časti“ među pomjesnim pravoslavnim crkvama.
“Nekanonskom odlukom Carigradske patrijaršije je ne samo prejudicirano rješenje pitanja makedonskog raskola, već je Carigrad ovim htio da potpuno degradira snagu eventualnog tomosa koji bi SPC dala pravoslavnim Makedoncima, ali i da okrnji i degradira punoću vlasti koju ima svaka autokefalna vrkva, pa i SPC”, rekao je Čvorović.
Prema njegovim riječima, prije par godina, „iako to kanoni ne dozvoljavaju“, Carigradska patrijaršija intervenisala je u Ukrajini, stvarajući od „nekadašnjih raskolnika novu nekanonsku crkvu tzv. Pravoslavnu crkvu Ukrajine“.
Prema njegovim rečima, „vjerovatno se Carigrad nada da će kanonska i oštra reakcija SPC izostati pa bi zato SPC morala odmah odlučno reagirati "prekidanjem općenja" sa Carigradskom patrijaršijom, sve dok ona ne poništi svoj nekanonski akt“.
Prema riječima Dragan Veselinova, novonastalo stanje stvari i potez Vaseljenske patrijaršije sigurno neće priznati Beogradska i (izvjesno) Moskovska patrijaršija, a „ostale kanonske crkve će to učiniti ili već čine“.
“SPC decenijama krije, još od dvadesetih godina prošlog vijeka, svoje pravo ime, i ne pokazuje kako se po tomosu vaseljenskog patrijarha stvarno zove. Vaseljenski patrijarh ne može pravoslavnoj crkvi dati nacionalno ime, već joj daje ime po pravnom sjedištu organizacije, a to je Beograd. Otuda Crnogorci i te kako imaju pravo da postave pitanje imovinske egzistencije navodne Srpske pravoslavne crkve na teritoriji države Crne Gore”, smatra Veselinov.
Prema njegovim riječima, Bugari i Grci su zapečatili povoljnu budućnost Ohrida, a „dalji razvoj događaja u jugoslovneskom prostoru predstoji“.
Mitropolit Mihailo, poglavar Crnogorske pravoslavne crkve, poručio je juče da odluka Vaseljenske patrijaršije derogira tomos SPC iz 1922. godine čime se, kako je kazao, oslobađa i CPC, te otvara put za njeno kanonsko priznanje.
“Dakle, derogiran je akt kralja Aleksandra kojim je priznata aneksija Crnogorske Srpskoj crkvi, ali i eparhije Vaseljenske crkve: Skopske, Veleško-debarske, Pelagonijske, Prespansko-ohridske, i djelova Vodenske i Polijanske – sve u današnjoj Śevernoj Makedoniji. Njime je Crnogorska crkva formalno oslobođena svih veza i odnosa sa Beogradskom patrijaršijom”, kazao je Mitropolit Mihailo.
Nakon ovakvog ishoda, on očekuje da „sve pravoslavne crkve ponovo uspostave liturgijsko jedinstvo s našom crkvom i tako potvrde veze od iskona među našim sestrinskim crkvama“.
“I mitropolit Carigradske patrijaršije, Danilo, nedavno je izjavio da se i Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi treba priznati autokefalni status. A patrijarh Vartolomej da treba ponovo proučiti historiju Balkana, nagovještavajući nove odnose mira i ljubavi između svih sestrinskih pravoslavnih crkava. Upravo, strah od derogiranja tomosa iz 1922. godine podstakao je bivše vlasti i Beogradsku patrijaršiju, osnažene skupinom izvjesnih Crnogoraca nagrađenih sinekurama i čašćenih najvišim državnim častima, da povedu višegodišnji rat protiv CPC i mene lično. Namjeravali su da je integriraju u srpsku i preimenuju u pravoslavnu, i tako je uklone u korist Srpske pravoslavne crkve. Bog je veliki i stao im je na kraj, a Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi je najavio da joj je u izgledu preuzimanje svih duhovnih kompetencija, na cijeloj crnogorskoj teritoriji sa svim konsekvencama koje iz toga proishode”, zaključio je mitropolit Mihailo.
Prema riječima Dragana Veselinova, za razliku od makedonske, pozicija crnogorske crkve u odnosu na Beogradsku patrijaršiju je mnogo teža, dijelom i zbog crnogorskog doživljaja sebe kao „dva oka u glavi“. Tako da će, smatra on, „raščišćavanje još dugo trajati“.
“Makedonci su imali čist prostor, oni su sebe definirali kao naciju, bez „dva oka u glavi“, kako je to bilo u crnogorskom slučaju. I zato su dobili podršku i Grka i, na iznenađenje Beogradske patrijaršije, i podršku Bugara „kao majke crkve“ Makedonske crkve. To svakako zaprepašćuje Beogradsku patrijaršiju”, kazao je on.
Na pitanje da li bi bilo očekivano da zbog dobrosusjedskih odnosa, stava Vaseljenske patrijaršije, kao i saniranja sporova u ovom dijelu Balkana, bilo očekivano da Beogradska patrijaršija prihvati kanonsku ohridsku arhiepiskopiju, Veselinov ističe da je to teško očekivati.
“Beograd se nije odrekao velikosprske politike. On će neprekidno vrebati na koji način da oslabi okolne vlade i pokuša da održi crkvu beogradsku prije nego što ostvari svoj san o proširenju teritorije”, kazao je Veselinov.
On ipak smatra da taj san san blijedi, jer ga „ništi rat Rusije sa Ukrajinom“.
“Posebno otpor ruske Ukrajinske pravoslavne crkve kao Kijevske mitropolije u Moskovskoj patrijaršiji. To je od historijskog značaja, jer daje posredno pravo i svim Crnogorcima, i onima koji se osjećaju Srbima, da imaju zasebnu srpsku ili kako god hoćete, crkvu nezavisno od Beogradske patrijaršije”, procjenjuje Veselinov.
Podsjećanja radi, u Ukrajini postoje dvije pravoslavne crkve. Mitropolit Onufrije na čelu je Ukrajinske pravoslavne crkve sa sjedištem u Kijevu, koja je lojalna Ruskoj crkvi sa sjedištem u Moskvi, dok je druga Pravoslavna crkva Ukrajine, na čelu sa mitropolitom Epifanijem, koja je 2019. dobila nezavisnost od Vaseljenskog Patrijarha Vartrolomeja.
Upravo je mitropolit Onufrije pozvao krajem februara ruskog predsjednika Vladimira Putina da zaustavi bratoubilački rat, izjednačavajući potez Rusije sa kainovskim bratoubilaštvom.
