Šumski požari koji su posljednjih dana zahvatili više područja u Federaciji Bosne i Hercegovine ponovo su u prvi plan stavili problem dugogodišnje neuređenosti oblasti šumarstva. Federacija BiH već više od decenije i po nema krovni Zakon o šumama, dok su ovu oblast u međuvremenu uređivali kantoni vlastitim propisima.
Takav sistem doveo je do različitih rješenja od kantona do kantona, ali i do pitanja o odgovornosti, upravljanju šumskim resursima, ulaganju u zaštitu i prevenciju te načinu na koji se troše sredstva ostvarena gazdovanjem šumama.
Haris Mešić, pomoćnik upravnika Šumarije pri Podružnici Bosanski Petrovac, smatra da problem počinje od odnosa institucija prema šumi kao prirodnom resursu.
„Šuma se općenito ne posmatra kao važan prirodni resurs, već, nažalost, kao politički plijen u kojem svako želi da ovlada na ovaj ili onaj način“, kazao je Mešić.
Dok vatrogasci, pripadnici drugih službi i brojni volonteri gase požare, sve je izraženije pitanje šta se može učiniti prije nego što vatra zahvati šumske komplekse. Poseban problem predstavlja činjenica da Federacija nema jedinstven zakonski okvir kojim bi bile precizno uređene nadležnosti i obaveze u ovoj oblasti.
Na području Federacije postoji devet kantonalnih zakona o šumama, ali nema federalnog zakona. Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije BiH Kemal Hrnjić priznaje da je riječ o problemu koji traje godinama.
„To sigurno nije na čast državi Bosni i Hercegovini, ne samo ovoj vladi nego svim prethodnim vladama, što smo dozvolili da dođemo u ovu poziciju da Federacija 15 i više godina nema Zakon o šumama“, kazao je Hrnjić.
Novac postoji, ali sredstva ne mogu biti iskorištena
Posebno je problematično što, prema riječima federalnog ministra, nedostatak zakona ne znači samo administrativni problem. Posljedice se ogledaju i u nemogućnosti korištenja novca koji je već osiguran.
Hrnjić navodi da Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva raspolaže sredstvima koja su godinama blokirana upravo zbog nepostojanja odgovarajućeg zakonskog okvira.
„Ono što je interesantno jeste da mi kao Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva imamo obezbijeđena neka sredstva. Radi se o nekoliko miliona maraka koja već 15-ak godina stoje na računu i ne mogu se iskoristiti zbog nepostojanja zakona“, istakao je Hrnjić.
Šume zauzimaju ogroman dio teritorije Bosne i Hercegovine, ali ulaganja u njihovu zaštitu i obnovu, prema ocjenama ljudi koji rade na terenu, ne prate vrijednost resursa kojim se upravlja.
Mešić upozorava da se značajan dio novca koji se generira kroz šumski sektor ne vraća u šumu kao ekosistem.
„I ta sredstva koja na nivou godine iznose i nekoliko miliona maraka, od toga šuma kao ekosistem gotovo da nema ništa“, kazao je Mešić.
Devet kantona, različita pravila
Zbog nepostojanja federalnog zakona, kantoni su samostalno uređivali oblast šumarstva. Takav pristup doveo je do različitih rješenja i promjena nadležnosti, što se posebno vidi na primjeru Unsko-sanskog kantona.
USK je svoj zakon o šumama donio 2012. godine, a nadležnosti za čuvanje šuma u međuvremenu su se mijenjale.
Od 2019. godine pa do posljednjih izmjena zakona u aprilu ove godine čuvanje šuma bilo je u nadležnosti Kantonalne uprave za šumarstvo. Nakon posljednjih izmjena ta nadležnost ponovo je vraćena Šumskom privrednom društvu Unsko-sanske šume.
Suad Hrnjica, šef Sektora za šumarstvo u Ministarstvu privrede, vodoprivrede i šumarstva USK-a, tvrdi da je višegodišnja situacija bila problematična.
