Milorada Dodika, vodećeg političar bosanskih Srba, portretira kao jednog od posljednjih "napola pouzdanih saveznika koje Kremlj još uvijek ima u jugoistočnoj Evropi". "I upitno je koliko Dodik zaista može postići svojim provokacijama".
Nakon agresije na Ukrajinu, Rusija se suočila s rastućom međunarodnom izolacijom.
Ona se reflektira i na Balkan gdje Vladimir Putin ubrzano gubi saveznike, piše Tobias Zick, novinar njemačkog lista Suddeutsche Zeitung.
Analizirajući stanje u našem regionu, on najprije ističe da je prije šest mjeseci na Vijeću sigurnosti bilo onemogućeno obraćanje novoimenovanog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta.
Sada, Schmidt je govorio pred ovim tijelom Ujedinjenih nacija.
"Moskva je to htjela spriječiti - ali postalo je očigledno da među ostalim članicama Vijeća sigurnosti neće biti većine za takav prijedlog.
Schmidt je dobio riječ i mogao je iznijeti svoja saznanja: da je "ustavni poredak" Bosne i Hercegovine ugrožen, na primjer planom srpske republike da uspostavi svoju poresku vlast, svoje pravosuđe i svoju vojsku.
Dugoročno, ovo će vjerovatno rezultirati de facto secesijom i, strahuju mnogi posmatrači, ponovo otvoriti krvave rane u regionu", piše Zick.
On ističe i da "agresorski rat Rusije protiv Ukrajine također vraća zapadni Balkan u fokus njemačke vanjske politike. Srbija posebno, sa svojom blizinom Moskvi, igra ključnu ulogu".
On citira Schmida koji je rekao da će Dejtonski sporazum biti odlučno branjen.
"Nećemo mirno sjediti i gledati kako drugi razlažu 26 godina mira, stabilnosti i napretka".
Novinar Suddeutsche Zeitunga posebno ističe da "hodanje po žici postaje sve teže za predsjednika Srbije".
Milorada Dodika, vodećeg političar bosanskih Srba, portretira kao jednog od posljednjih "napola pouzdanih saveznika koje Kremlj još uvijek ima u jugoistočnoj Evropi".
"I upitno je koliko Dodik zaista može postići svojim provokacijama.
Predsjednik susjedne Srbije Aleksandar Vučić jedan je od njegovih najvažnijih kontakata u regionu, ali ne pokazuje nikakvu podršku Dodikovim secesionističkim igrama, barem prema vanjskom svijetu – vjerovatno zato što zna da je time značajno slabi vlastiti položaja u Evropi.
Vučić, čija vlada već dugo prakticira poslovičnu politiku klackalice između Zapada i Istoka, i dalje odbija prihvatiti evropske sankcije Rusiji.
S druge strane, zemlja je odobrila rezoluciju UN-a kojom se osuđuje agresorski rat protiv Ukrajine.
Za Vučića, hod po žici postaje sve delikatniji: on već dugo održava poseban odnos sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, koji ga snabdijeva plinom i podržava u sprječavanju međunarodnog priznanja bivše srbijanske pokrajine Kosovo kao suverene države.
S druge strane, Srbija ima za cilj ulazak u Evropsku uniju, čije su zemlje ubjedljivo najvažniji trgovinski partneri", stoji u tekstu.
Navodi se i da je tradicionalno prorusko raspoloženje u srbijanskim medijima, koji su pod kontrolom vlade, "nedavno se preokrenulo otkako je Putin ukazao na navodne sličnosti između separatističkih područja u istočnoj Ukrajini i Kosova".
Objašnjava se da je to shvaćeno kao svojevrsna izdaja i da je zbog toga Rusija izgubila "mnogo simpatija u Srbiji".
Zick smatra i da je to znatno olakšalo Vučiću kretanje ka EU u unutrašnjoj politici.
No, navodi i izjavu predsjednika Srbije, datu u ponedjeljak da će se suzdržavati od uvođenja sankcija Rusiji "što je duže moguće".
"Međutim, očigledno je da Srbija zbog ovog kursa gubi mnogo novca od zapadnih investitora. Ubrzo nakon toga, i ministar vanjskih poslova Nikola Selaković i predsjednik parlamenta Ivica Dačić javno su se izjasnili za ulazak u EU", piše njemački list.
Zaokret bilježi i u Bugarskoj gdje se vlada premijera Kirila Petkova usprotivila Kremlju, zbog čega je Rusija odgovorila prekidom isporuke plina.
"Ali zemlja zna kako da pomogne sebi: sada sve više kupuje gas preko Grčke; dugo planirana gasovodna veza između dvije zemlje se završava punom brzinom. Tada će Bugarska moći nabavljati velike količine prirodnog gasa iz Azerbejdžana - a takođe i iz SAD", piše Zick.
"Dok se jugoistočna Evropa približava cilju nezavisnosti od ruskog plina – što je sredstvo političkog pritiska – Moskva i dalje ima još jednu važnu polugu u regionu: ako Vijeće sigurnosti ponovo u novembru odluči produžiti misiju Eufor-Althea u Bosni i Hercegovini, Rusija bi mogla uskratiti svoju saglasnost.
U Briselu i Vašingtonu se već izvode scenariji - od kojih je jedan izričito obuhvaćen Dejtonskim sporazumom: zamjena vojnika Eufora trupama NATO-a.
Upitno je da li je ovo dobrodošla alternativa sa stanovišta Moskve", zaključuje Zick.
