Iako je izbijanje novog rata na zapadnom Balkanu opcija koja nije vjerovatna, stalno naoružavanje, nacionalistička retorika i nedovoljna razvijenost institucija predstavljaju konstantnu sigurnosnu prijetnju, istaknuto je u studiji Centra za sigurnosne studije iz Ciriha, pišu Nezavisne.com.
Kao najveća prijetnja u ovoj studiji navedeno je naoružavanje Hrvatske i Srbije i trka u naoružavanju između ove dvije zemlje, dok su oružane snage Bosne i Hercegovine zaostale u ovoj trci.
U studiji je naglašeno da je dinamika nestabilnosti započela 2015. godine, kada se Hrvatska počela interesirati za kupovinu velike količine teškog naoružanja.
"Zagreb je uputio zahtjev SAD za kupovinu lansera za rakete dometa više od 300 km, što je dovelo do rasta tenzija između Hrvatske i Srbije, obje optužujući jedna drugu za izazivanje tenzija u regionu", naglašeno je u tekstu.
Nakon što SAD nisu odgovorile na ovaj zahtjev Hrvatske, dalje je istaknuto da je Zagreb krenuo u nabavku sekundarnog naoružanja iz Njemačke i SAD po reduciranim cijenama, a nabavke su uključivale haubice, topove, napadne helikoptere i druga borbena vozila.
"Sigurnosne teme su odjednom postale vruća tema u regionu. Srbija je posebno posvetila pažnju činjenici da je Hrvatska nabavila borbena mehanizirana vozila prikladna za nizinske terene kakvi karakteriziraju područje srpsko-hrvatske granice", naglašeno je u tekstu. Dodaje se da je Srbija od 2016. na ovo odgovorila ulaganjem milijarde dolara u modernizaciju svojih oružanih snaga. Za razliku od Hrvatske, kako je naglašeno u studiji, Srbija se odlučila za diverzificiranu kupovinu naoružanja od Rusije, Kine, SAD, Francuske i drugih zemalja. Nakon proglašenja vojne neutralnosti Srbije, kako je istaknuto, interes prema Srbiji sve više su počeli pokazivati Rusija i Kina.
"Rusija posebno pokušava zadržati svoju ulogu kao tradicionalni snabdijevač naoružanja u Srbiji. Osim toga, Srbija se dosta oslanja na domaću namjensku industriju", istaknuto je.
U studiji je naglašeno da je odbrambena politika Srbije konzistentna sa srbijanskom vanjskom politikom, koju karakterizira aspiracija za članstvo u EU, ali i produbljivanje odnosa s Rusijom i Kinom.
"Uprkos tome, Srbija održava duboke odbrambene odnose sa zapadnim zemljama. Ima partnerstvo s NATO-om, daje trupe za borbenu grupu EU za Balkan i sarađuje s NATO-om u misijama održavanja mira i zajedničkim vježbama", naglašeno je.
Što se tiče BiH, istaknuto je da Bošnjaci ovo naoružavanje Srbije i Hrvatske doživljavaju kao prijetnju, a dodaju i da jačanje i naoružavanje policijskih snaga u RS vide u ovom kontekstu.
"U slučaju sukoba, operativne mogućnosti multietničkih profesionalnih oružanih snaga BiH su, u najmanju ruku, upitne. Bošnjačke elite napredak ka članstvu u NATO vide u kontekstu snažnog protivljenja iz RS, posebno što i Hrvatska i Srbija zaštitu 'svojih' štićenika u BiH vide kao svoj nacionalni interes", naglašeno je.
