Analitičar Daniel Serwer osvrnuo se na još jedan "plan" prekrajanja granica na Balkanu.
COVID-19 nije jedina epidemija na Balkanu. Postoji još ubojitija:
prijedlozi za mijenjanje granica.
Ne postoji vakcina koja bi sprečila njihovo širenje”,
napisao je na svom blogu Daniel Serwer.
Koristeći mapu koju je na Twitteru podijelila i aktivistica
s Kosova, Rada Trajković, on prenosi i njene riječi:
“Korumpirani, kriminalizirani, neliberalni lideri Balkana
toliko su osilili u svom nesputanom domaćem grabljenju moći da sada vjeruju da
mogu igrati (krvavu) igru s našim granicama. Savršeno odvraćanje pažnje od
njihovog lošeg domaćeg učinka i način da se decenijama destabiliira EU”.
Velika Albanija, Velika Srbija, Velika Hrvatska: vlažni san
Franje Tuđmana, Slobodana Miloševića, Hasana Prištine. Svi pobjeđuju!
Ali naravno da ima gubitnika, kako na ovoj mapi, tako i
šire. Bošnjaci (bosanski muslimani američkoj štampi, bez obzira koliko bili
nereligiozni) dobivaju neobranjivu, krnju državu okruženu zakletim
neprijateljima i zrelu za radikalizaciju.
Kosovski Albanci gube svoju državu i postaju sjeveroistočna
pokrajina Albanija.
Glavna srpska pravoslavna svetilišta, južno od rijeke Ibar
na Kosovu više ne bi bila održiva.
Makedonija gubi možda 40 posto svoje teritorije. Nekoliko
stotina hiljada ljudi (možda pola miliona ili više?) na „pogrešnoj“ strani
etnički definiranih novih granica moralo bi se preseliti ili riskirati život manjine
u etnički definiranim državama.
Izuzev ove mape, povratni efekti također bi bili dramatični:
kad se prekrši princip ne mijenjanja granica radi uvažavanja etničkih razlika,
ruska pozicija o Južnoj Osetiji i Abhaziji u Gruziji, Pridnjestrovlju u
Moldaviji i Krimu i Donbasu u Ukrajini bit će znatno ojačana.
Ruski izazovi teritorijalnom integritetu Estonije, Letonije
i Litve ne bi izostali.
Sve se to dobro razumije u Sjedinjenim Državama i Evropi.
Rijetki u Vašingtonu, Londonu ili Briselu zainteresirani su
za otvaranje Pandorine kutije.
Ali Zapad je rastresen.
SAD se suočavaju s dugačkom listom vanjskopolitičkih
izazova.
EU je zaokupljena COVID-19, ekonomskom recesijom i
posljedicama Brexita. Isto kao i Velika Britanija.
Kancelarka Merkel, adut EU kada je riječ o provođenju
liberalne demokratije na Balkanu i mnogim drugim pitanjima, sprema se u penziju
bez dostojnog nasljednika.
Zapad je zainteresiran za smanjenje vidljivosti
granica, a ne njihovo ponovno crtanje.
Takvo što ide pod rubriku "mini-Schengen" - pokušaj
na regionalnom nivou da odrazi šengensko područje bez granica EU. Uklanjanje
viza, carina i necarinskih barijera uz istovremeno skraćivanje vremena čekanja
za kamione na prečestim graničnim stanicama na Balkanu moglo bi poboljšati
efikasnost i ubrzati dan kada se Balkan može pridružiti "maksi" šengenskom
području.
To je mnogo lakša i perspektivnija budućnost od preseljenja
pola miliona ljudi, čemu se većina protivi.
Nasilje je jedini mehanizam koji može postići ono što mapa
gore projektuje.
Američke i evropske trupe trebale bi suzbiti ubistva i haose
na Kosovu, u Bosni i u Sjevernoj Makedoniji ili se povući, što bi nesumnjivo
bilo proslavljeno u Moskvi.
A nasilje se ne bi zaustavilo na tome: Srbi Crne Gore
tražili bi uniju sa Srbijom, dok Bošnjaci srpskog Sandžaka teže uniji sa
kržljavom Bosnom, gurajući u stranu ljude drugih etničkih grupa. Možda bi Rusi
mogli iskoristiti obnovljeno balkansko nasilje kao izgovor za raspoređivanje
vlastitih trupa, kao što su nedavno učinili da okončaju sukob u
Nagorno-Karabahu između Armenije i Azerbejdžana.
Ukratko: gornja mapa je prijedlog za smrt i razaranje,
nestabilnost, NATO i evropsku sramotu, i još jedna ruska pobjeda, uz
osiguravanje etničkog nacionalističkog političkog gušenja na Balkanu za još
jednu generaciju.
Oni koji predlažu ovakve mape zaslužuju da osjete biies istinskihih
demokratija.
Nadam se da SAD i EU mogu odvojiti nekoliko trenutaka od
mnogih svojih drugih prioriteta kako bi ovoj distrakciji pružili odgovor kakav
zaslužuje.
