Aktuelni predsjednik Vlade Rs Savo Minić, kandidat SNSD-a za predsjednika Rs, ponovo je u fokusu javnosti zbog načina na koji je stekao akademske titule.
RTV BN je istraživao obrazovni put Minića i ukazao na niz okolnosti koje, kako navodi ovaj medij, otvaraju pitanja o njegovim diplomama i brzini akademskog napredovanja.
U zvaničnoj biografiji Minića, prema navodima BN-a, nije navedeno da je prije upisa Pravnog fakulteta u Banjoj Luci završio trogodišnju trgovačku školu.
Minić je 2015. godine magistrirao na Univerzitetu za poslovne studije u Banjoj Luci. Tema njegovog magistarskog rada bila je iz oblasti bankarstva.
Riječ je o privatnoj visokoškolskoj ustanovi koja se ranije suočavala s kontroverzama u vezi s akreditacijom i radom.
Tri godine kasnije, 2018. godine, Minić je stekao i doktorsku titulu na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.
Doktorski rad nosio je naslov „Pravna obilježja bankarske garancije kao instituta obezbeđenja potraživanja“.
Prema podacima koje je objavio BN, Minić je tako tokom perioda dok je obavljao funkciju načelnika Šamca napredovao od magistra do doktora pravnih nauka.
Trivić: Njegova glavna referenca bila je kumstvo porodice Dodik
Na pitanje o kadrovskoj politici vlasti u Rs, profesorica Jelena Trivić ocijenila je da je slučaj Sava Minića pokazatelj sistema u kojem politička lojalnost i veze imaju veću težinu od stručnih kompetencija.
„Njega smo najviše upoznali po tome što mu je jedina referenca bila da je kum porodice Dodik, pošto su oni sveli sve na rodbinske, rođačke, kumovske veze“, rekla je Trivić.
Ona je dodala da je riječ o veoma lošoj slici unutar struktura vlasti kada je riječ o kompetencijama funkcionera.
Nije Minić jedini sporni slučaj
BN podsjeća da Minić nije jedini visoki funkcioner Rs čije su akademske kvalifikacije bile predmet javnih polemika.
Kao jedan od najpoznatijih slučajeva navodi dugogodišnjeg ministra Petra Đokića. Njegova diploma londonskog „Megatrenda“ ranije je više puta bila predmet novinarskih istraživanja i javnih kontroverzi.
Uprkos tome, pitanje validnosti njegovih akademskih kvalifikacija nije dobilo konačan epilog kroz ozbiljnu institucionalnu reviziju, navodi BN.
Kritike se zato ne odnose samo na pojedinačne diplome već i na način na koji se u Rs biraju ljudi za najviše funkcije.
Cvijanović: Ne vidim ništa problematično
Da članstvo u vladajućoj političkoj strukturi nije prepreka za imenovanje na visoke funkcije, svojevremeno je otvoreno govorila i Željka Cvijanović.
„Potrebno je da imate odgovarajuće kadrove iz svoje strukture, ja tu ne vidim ništa problematično“, kazala je Cvijanović prije nekoliko godina.
Tada je odbacila tezu da ministri i direktori moraju biti nezavisni eksperti koji ne pripadaju vladajućim političkim strukturama.
„Gdje imate u svijetu da ministri ili direktori, razni pomoćnici, da ne pripadaju vladajućoj garnituri?“, kazala je Cvijanović.
Ta izjava danas dobija dodatnu težinu u kontekstu rasprave o stručnosti ljudi koji obavljaju najviše funkcije u entitetskim institucijama.
„Mora transparentno reći kako je došao do diploma“
O brzini akademskog napredovanja funkcionera govorila je i viša asistentica na javnom fakultetu Milica Radovanović.
Ona smatra da bi Minić, posebno zbog kandidature za predsjednika Rs, javnosti morao detaljno predstaviti svoj obrazovni put.
„Pogotovo ukoliko govorimo o čovjeku koji je kandidat za predsjednika Rs – mora barem na transparentan način reći kako je došao do svojih diploma, gdje su one stečene, pa da mi ocijenimo da li je to čovjek koji treba da nas vodi ili ne“, poručila je Radovanović.
Upravo je pitanje transparentnosti ključno u slučaju visokih javnih funkcionera. Sama činjenica da je diploma stečena na privatnom univerzitetu nije dokaz da je nezakonita ili nevažeća, ali javnost ima pravo znati gdje je diploma stečena, pod kojim uslovima, kada i na osnovu kojeg programa.
Dok stručnjaci odlaze, vlast se suočava s pitanjima o kadrovima
Pitanje obrazovanja političkih funkcionera dobija dodatnu dimenziju u društvu iz kojeg veliki broj obrazovanih i stručnih ljudi odlazi.
Dok visokoobrazovani mladi ljudi traže posao i profesionalnu afirmaciju izvan Rs, u institucijama vlasti sve češće se vode polemike o tome jesu li za najodgovornije funkcije presudni stručnost i iskustvo ili politička pripadnost i bliskost s vladajućim strukturama.
Slučaj Sava Minića zato nije samo priča o jednoj diplomi.
On otvara mnogo šire pitanje: koje kriterije vlast u Rs primjenjuje kada bira ljude koji odlučuju o životima miliona građana – stručnost, obrazovanje i kompetencije ili političku lojalnost i veze?
