Četiri godine opsade Sarajevo je bilo izloženo nemilosrdnoj kampanji Vojske Rs, zasnovanoj na sistematskom granatiranju i snajperskom djelovanju usmjerenom na civilno stanovništvo u dijelovima grada pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. Prema tumačenju sudija Haškog tribunala, snajpersko djelovanje podrazumijevalo je direktno gađanje osoba s veće udaljenosti, iz pješadijskog oružja, sa skrivenih ili djelimično skrivenih položaja. Posljedice se mjere izuzetno velikim brojem ubijenih i ranjenih civila, piše Jovana Kolarić za Radar.
Topografija Sarajeva pogodovala je snajperskom teroru. Brda i neboderi omogućavali su pripadnicima Sarajevsko-romanijskog korpusa, kao i dobrovoljačkim odredima, pogled na grad i položaje s kojih su skrivano nišanili ljude. Snajperisti su bili posebno aktivni tokom vedrih dana jer, kako je pred Haškim tribunalom posvjedočio bivši američki marinac John Jordan, "ljudi bi izlazili vani, pa bi sredina postajala ispunjena ciljevima i snajperisti bi počinjali djelovati."
Lov na ljude
Dvije decenije kasnije, već poznato i sudski dokumentovano nasilje dobilo je novu dimenziju pojavom tvrdnji da u snajperskoj kampanji nisu učestvovali samo vojnici, već i stranci koji su za to plaćali.
U oktobru 2022. godine na festivalu dokumentarnog filma Al Jazeera Doc prikazan je film slovenačkog reditelja Mirana Zupaniča "Sarajevo safari". Javnost su uznemirili navodi da su tokom rata bogati stranci dolazili na brda i nebodere oko Sarajeva kako bi, uz plaćanje, učestvovali u brutalnom lovu na građane.
U filmu govori Slovenac, obavještajac neimenovane američke službe, koji je u Bosnu i Hercegovinu stigao s novinarskom akreditacijom. Na Grbavici je, kako tvrdi, prvi put vidio strance uključene u ratni turizam, urbani safari u kojem je meta čovjek. Prema njegovim riječima, radilo se o bogatim ljudima sa Zapada, možda i ponekom Rusu, koji su plaćali srpskoj strani za pristup snajperskim položajima. O svemu je izvijestio nadležne, ali mu daljnji tok događaja nije poznat.
Film navodi i da je krajem 1993. obavještajna služba Armije Republike Bosne i Hercegovine od zarobljenog srpskog dobrovoljca iz Paraćina dobila informacije o grupi stranaca koji su iz Beograda dolazili na ratište oko Sarajeva. Prema tom iskazu, stranci, među kojima su navodno bili i Italijani, bili su dobro opremljeni, povlašteni i uz pratnju. Dobrovoljac je saznao da su oni platili kako bi učestvovali u borbama. Informacija je proslijeđena italijanskim vlastima, koje su tada saopćile da je slučaj riješen i da se incidenti neće ponavljati.
U filmu, međutim, izostavljeno je jedino svjedočenje pred Haškim tribunalom u kojem se pominju takvi ratni turisti. John Jordan je na suđenju Dragomiru Miloševiću govorio o strancima u lovačkoj opremi koji su se kretali između snajperskih položaja. Nije ih vidio kako pucaju, ali je, kako je naveo, bilo jasno zbog čega su tu.
Nakon prikazivanja filma, gradonačelnik Istočnog Sarajeva tužio je reditelja, dok je tadašnja gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić podnijela krivičnu prijavu protiv NN lica sa inostranim adresama. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine obavijestilo je da je određen postupajući tužilac za provjeru navoda.
Kakofonija nagađanja
Tema se potom sporadično pojavljivala u medijima, sve do posljednjih sedmica kada je prostor ispunjen nagađanjima, indicijama i prijavama, uz sve manje provjerenih činjenica.
