U intervjuu za 'Slobodnu Bosnu', profesor Blagojević je govorio o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, njegovom radu, krivičnoj odgovornosti zbog neprovođenja odluka Suda, „kriminalizaciji ljiljana“ od strane Narodne skupštine i Ustavnog suda Rs, kao i o drugim pitanjima. Išerić je o tim temama iznio i vlastiti stav u tekstu objavljenom na portalu Preporod.info.
Odgovor eksperta za ustavno pravo Envera Išerića prenosimo u cijelosti:
Cijeneći njegovu stručnost, ali i stavove o pojedinim ustavnopravnim pitanjima, ne mogu a da ne kažem kako je profesor u ovom intervjuu izašao iz pravnog i ušao u političko polje. To razumijem, budući da je jedan od kandidata na predstojećim izborima. Međutim, pravna pitanja ne mogu se tumačiti kroz političke stavove. To mogu činiti, iako ne bi ni oni trebali, političari amateri koji nemaju dovoljno znanja ni o državi ni o pravu, a koje pritom nimalo ne zanima vladavina Ustava i zakona. Njihovo djelovanje često se svodi na princip „što gore, to bolje“. Naravno, bolje samo za njih lično i njihove bankovne račune.
Za jednog profesora prava to ne bi trebalo niti smjelo važiti. Osim možda za one koji su spremni sve što su naučili i znaju podrediti političkim interesima kako bi se dodvorili stranci i biračima.
Tako je profesor, odgovarajući na pitanje: „Šta pravno znače rješenja o neizvršenju odluka ovog suda i možete li napraviti bilo kakvu komparaciju, odnosno objasniti šta bi se dogodilo u bilo kojoj uređenoj državi ukoliko se odluke ustavnih sudova ne bi provodile?“, odgovorio:
Ovdje moramo razlikovati dvije situacije. Jednu čine odluke Ustavnog suda BiH donesene po apelacijama pravnih subjekata (fizičkih i pravnih lica) izjavljenim protiv presuda redovnih sudova u BiH, dok drugu čine odluke tog suda donesene u postupku apstraktne kontrole ustavnosti. U prvom slučaju neizvršenje odluka koje Ustavni sud BiH donese po apelacijama protiv presuda redovnih sudova u pojedinačnim slučajevima, a kojima odbija apelaciju i potvrđuje presudu redovnog suda, propisano je, i treba biti propisano, kao krivično djelo Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine.
To je slučaj ne samo kod nas nego i u drugim državama koje imaju ustavne sudove s apelacionom jurisdikcijom. Međutim, kada je riječ o apstraktnoj kontroli ustavnosti, stvari stoje drugačije. Apstraktna kontrola ustavnosti, jednostavno rečeno, podrazumijeva pravo Ustavnog suda da ocjenjuje jesu li zakoni i drugi propisi u skladu s Ustavom BiH. U tom postupku Ustavni sud BiH ima pravo da utvrdi da zakon ili pojedine njegove odredbe nisu u skladu s Ustavom BiH te da ih ukine ili da samo utvrdi njihovu neustavnost
Iz njegovog odgovora proizlazi zaključak da je neizvršavanje odluka Ustavnog suda donesenih po apelacijama krivično djelo, dok to nije slučaj kada je riječ o odlukama donesenim na osnovu zahtjeva za ocjenu ustavnosti akata organa vlasti, piše Išerić u autorskom tekstu za preporod.info.
Takva tvrdnja profesora Blagojevića apsolutno nije tačna. Krivični zakon ne pravi nikakvu razliku između ovih vrsta odluka Ustavnog suda. Kako onda objasniti činjenicu da je Ustavni sud naložio poništavanje neustavnih odluka o prodaji i prenamjeni državne imovine? Jedan takav slučaj zabilježen je u jednom, a drugi u drugom entitetu. Naravno, Ustavni sud neće zakonodavnim tijelima nametati konkretna zakonska rješenja, ali može naložiti usklađivanje neustavnih odredaba s Ustavom.
Posebno je interesantno da profesor Blagojević nije iznio jasan stav o kriminalizaciji nošenja i korištenja zastave s ljiljanima od strane Narodne skupštine i Ustavnog suda Rs. A ni tu nema mnogo prostora za dilemu. Zastava s ljiljanima bila je zvanična zastava Republike Bosne i Hercegovine i niko nema pravo niti može zabraniti njeno korištenje i poštovanje kao simbola pod kojim je Bosna i Hercegovina primljena u Ujedinjene nacije.
Za mene je, također, potpuno neprihvatljiv stav profesora Blagojevića o državnoj imovini.
