Piše: Rasim Belko
U svim politički uređenim društvima postoji nepisano, ali logično pravilo da kada se suočava s ozbiljnim izazovom, slabiji se okupljaju oko jačih. Nosilac ideje, infrastrukture i biračkog legitimiteta prirodno preuzima ulogu gravitacionog centra. Samo u Bosni i Hercegovini kao po pravilu kada je riječ o političkom djelovanju Bošnjaka u entitetu Rs svjedočimo grotesknoj inverziji tog principa. Ovdje se politički subjekti bez realne izborne težine, bez mandata i bez terenske infrastrukture udružuju međusobno i potom “pozivaju” ozbiljne stranke da im se priključe. To nije politička strategija. To je politički apsurd.
Apsurd je tim veći kada se u obzir uzme brutalna realnost izbornog terena u Rs. Ukupna politička snaga bošnjačkih i drugih nesrpskih stranaka u ovom entitetu jedva doseže tri do četiri mandata u Narodnoj skupštini Rs. To nije rezultat slabog marketinga ili loših kampanja, nego direktna posljedica sistematskog etničkog čišćenja, višedecenijskog zastrašivanja povratnika, institucionalne diskriminacije, ali i političkog jada i čemera koji ih je varao kroz protekle dvije i po decenije.
Na Općim izborima 2022. godine imali smo dva bloka – Pokret za državu, okupljen oko SDA i SDP-a kao nosilaca projekta, te Koaliciju “Za državu BiH”. Ukupno deset stranaka u jednom, šest u drugom bloku. Kada se podvuče crta, zajedno s još dvije manje stranke, jedva nešto više od 40.000 glasova u cijelom entitetu. To je porazna brojka, ali i maksimalni domet u uslovima u kojima se biračko tijelo topi, povratnici se obeshrabruju, a dijaspora umorna od prevara, manipulacija i lažnih patriotskih parola sve češće odlučuje da bude indolentna na izbore u domovini.
U takvim okolnostima, svako razbijanje ionako skromnog političkog potencijala nije samo neodgovorno ono je politički zločin. Zato je potpuno neshvatljivo, ali ne i slučajno, da se pet minornih stranaka NES, NiP, PDA, BHI KF i Naprijed BiH odluče već sada istrčati s najavom zajedničkog nastupa u Rs na Općim izborima 2026. godine. Stranke koje pojedinačno nemaju ni strukturu, ni rezultate, ni ozbiljno biračko uporište, formiraju savez koji teško da može dobaciti i do jednog mandata.
Zašto tako rano? Zašto bez ikakvog realnog političkog temelja? Odgovor se nameće sam od sebe cilj nije država, cilj nije položaj Bošnjaka, niti bolja zastupljenost nesrpskog stanovništva u Rs. Cilj je politička ucjena i alibi. Istrčati prvi, zauzeti medijski prostor, a potom optuživati druge stranke za “rušenje jedinstva” ukoliko se ne priključe ovom političkom improvizacijskom projektu. Međutim, taj narativ teško da će proći.
