Ratna zločinka Biljana Plavšić bit će sahranjena u Banjoj Luci: Priznala zločine, pokajala se pa sve porekla

Osuđena ratna zločinka i nekadašnja predsjednica Rs Biljana Plavšić bit će sahranjena u srijedu, 7. oktobra, u Banjoj Luci, nakon što dan ranije u Beogradu bude održano opijelo.

Opijelo će biti služeno u utorak u 10.30 sati na Novom groblju u Beogradu. Kovčeg s njenim posmrtnim ostacima potom će u 11 sati biti upućen prema Banjoj Luci.

Plavšić je preminula 1. oktobra u Beogradu u 96. godini. Iza političke biografije nekadašnje predsjednice Rs ostala je i presuda Haškog tribunala za progon Bošnjaka, Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju Plavšić je 2002. priznala krivicu za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi kao zločin protiv čovječnosti. Tribunal ju je 27. februara 2003. osudio na 11 godina zatvora.

U činjeničnoj osnovi njenog priznanja utvrđeno je da je kao jedna od vodećih političkih ličnosti bosanskih Srba učestvovala u progonu Bošnjaka, Hrvata i drugih nesrba u 37 općina. Podržavala je kampanju nasilnog etničkog razdvajanja koja je dovela do smrti hiljada civila i protjerivanja hiljada ljudi u okolnostima koje je Tribunal opisao kao izuzetno brutalne. Haški tribunal naveo je i da je pozivala paravojne formacije iz Srbije da pomognu snagama bosanskih Srba u nasilnom provođenju etničkog razdvajanja.

Sudije su prilikom izricanja kazne naglasile da su zločini za koje je odgovarala pogađali konkretne muškarce, žene i djecu koji su zlostavljani, silovani, mučeni i ubijani. Tribunal je njen zločin označio kao zločin „najveće težine“, uz ocjenu da nijedna kazna ne može u potpunosti odraziti užas počinjenog i njegove posljedice za hiljade žrtava.

Plavšić je prvobitno bila optužena i po drugim tačkama, uključujući genocid. Nakon sporazuma o priznanju krivice i njenog priznanja progona kao zločina protiv čovječnosti, Tužilaštvo je zatražilo povlačenje preostalih tačaka optužnice, što je Tribunal prihvatio. Zbog toga nije bila osuđena za genocid, nego za progon kao zločin protiv čovječnosti.

Tokom rata Plavšić je bila poznata i po ekstremnoj nacionalističkoj retorici prema Bošnjacima. Kao profesorica biologije koristila je pseudobiološke tvrdnje da bi govorila o etničkim razlikama. U ratnim izjavama Bošnjake je nazivala „genetski deformisanim materijalom“ koji je prihvatio islam, tvrdeći da se takvi geni kroz generacije dodatno „koncentrišu“. Etničko čišćenje predstavljala je kao „prirodni fenomen“, a govorila je i o navodnoj biološkoj sposobnosti bosanskih Srba da opstanu pored naroda koje je predstavljala kao prijetnju.

Njena retorika nije bila usmjerena samo na Bošnjake. Politika čijem je vrhu pripadala imala je za cilj trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s teritorija koje je rukovodstvo bosanskih Srba smatralo svojim. Upravo je progon tih dviju nacionalnih grupa, kao i drugog nesrpskog stanovništva, bio u središtu zločina za koji je Plavšić priznala krivicu.

Pred sudijama u Hagu govorila je sasvim drugačije. U decembru 2002. priznala je da su hiljade nevinih ljudi bile žrtve organizovanog i sistematskog pokušaja uklanjanja Bošnjaka i Hrvata s teritorija koje su Srbi smatrali svojima.

„Naše rukovodstvo, čiji sam neophodan dio bila, vodilo je poduhvat čije su žrtve bili bezbrojni nevini ljudi“, kazala je tada Plavšić.

Prihvatila je ličnu odgovornost i izrazila kajanje. Tribunal je njeno priznanje krivice, prihvatanje odgovornosti i iskazano kajanje uzeo kao značajne olakšavajuće okolnosti prilikom određivanja kazne. Sudije su tada čak ocijenile da bi njeno priznanje moglo doprinijeti utvrđivanju istine i pomirenju u Bosni i Hercegovini.

Ali njeno pokajanje nije potrajalo.

Dok je još služila kaznu u švedskom zatvoru Hinseberg, Plavšić je 2009. praktično povukla priznanje i odbacila vlastitu odgovornost. U intervjuu švedskom magazinu „Vi“ tvrdila je da je priznala krivicu samo kako bi izbjegla dugotrajno suđenje i kako bi ostale optužbe protiv nje bile povučene.

„Žrtvovala sam se. Nisam učinila ništa loše“, kazala je tada, tvrdeći da je priznanje zločina protiv čovječnosti bilo dio nagodbe kojom je željela izbjeći suđenje po ostalim tačkama optužnice.

Time se odrekla upravo onog priznanja i kajanja kojima je pred Tribunalom obrazlagala prihvatanje odgovornosti, a kojima su sudije dale veliku težinu kao olakšavajućim okolnostima pri izricanju kazne.

Plavšić je 2009. puštena na slobodu nakon što je odslužila dvije trećine jedanaestogodišnje kazne. Vratila se u Beograd, gdje je živjela nakon izlaska iz zatvora.

Smrt Biljane Plavšić zato ne mijenja činjenice utvrđene pred međunarodnim sudom: bila je pravosnažno osuđena za progon Bošnjaka, Hrvata i drugih nesrba kao zločin protiv čovječnosti, priznala je vlastitu ulogu u organizovanom i sistematskom progonu, dobila blažu kaznu uz značajno uvažavanje priznanja i kajanja, a potom javno tvrdila da nije učinila ništa loše.