Politička stranka Levitsia stoji iza napada na policiju i zgradu Sobranja u Skoplju. A nju finansijski pomaže zvanična Moskva
Piše: Juri Pančenko
Povrijeđeno je 47 policajaca, od kojih su dvojica zadobila teške tjelesne povrede. 11 pritvorenih, uključujući maloljetnike.
Epilog je to skupa održanog 5. jula u Skoplju , glavnom gradu Sjeverne Makedonije.
Demonstranti su se protivili vladinim planovima da odobri takozvane francuske prijedloge, kompromis koji bi ukinuo veto Bugarske i omogućio Sjevernoj Makedoniji da konačno počne rad na pridruživanju EU.
Makedonci su ovaj kompromis izuzetno bolno doživjeli - uprkos uvjeravanjima vlade da su izbjegnuti najkontroverzniji zahtjevi Bugarske.
Međutim, istovremeno ovaj sukob daje šansu "prijateljima Ruske Federacije".
Kako se navodi, sukobe sa policijom i napade na zgradu parlamenta (na nju je bačeno kamenje i molotovljevi kokteli) organizirali su " Levitsia", koja je više puta optužena za direktno finansiranje iz Ruske Federacije.
Sjeverna Makedonija je podnijela zahtjev za članstvo u EU još 2004. godine. Ako ne računate Tursku, čija je aplikacija de facto zamrznuta, ovo je najduži put do EU u historiji.
Dugo je put Makedonije u članstvo EU blokirala Grčka. Ova prepreka je uklonjena 2018. bolnim kompromisom - zemlja je bila primorana da promijeni ime u Sjeverna Makedonija.
Ovaj kompromis je omogućio balkanskoj zemlji da brzo dobije članstvo u NATO-u, ali nije uspio sa EU.
Odjednom je na pregovore nametnut još jedan veto - ovoga puta Bugarska je ta koja ga je pokrenula.
Sofija optužuje susjednu državu za diskriminaciju bugarske manjine, a takođe iznosi niz tvrdnji protiv njene historije.
Jedan od zahtjeva Bugarske je odbacivanje naziva makedonski jezik (tamo se smatra alternativnom verzijom bugarskog pisma). Umjesto toga, dokumenti EU predlažu korištenje konstrukcije poput "službenog jezika Sjeverne Makedonije" ili stavljanje zvjezdice iza naziva jezika s takvim pojašnjenjem.
Ovakvi zahtjevi su apsolutno neprihvatljivi za Sjevernu Makedoniju.
Zemlja, koja je u svojoj kratkoj historiji već dva puta pristajala na teške kompromise (pored Prespanskog sporazuma sa Grčkom, to je i Ohridski sporazum iz 2001. kojim su Albanci de facto priznali kao drugu državotvornu etničku grupu) prisiljeni na nove, ništa manje teške ustupke.
Stoga za mnoge Makedonce prijedlozi Bugarske izgledaju kao početak potpunog odbacivanja njihovog nacionalnog identiteta.
Uz Sjevernu Makedoniju, talac bugarskog veta, čije je zahtjeve EU objedinila u jedan paket, postala je i Albanija.
Nije iznenađujuće što je na posljednjem samitu EU - zapadni Balkan albanski premijer Edi Rama bio je izuzetno oštar i kritičan prema EU.
"Sramota je za Bugarsku, koja je uzela kao taoce dvije države NATO-a, Albaniju i Sjevernu Makedoniju, usred rata u dvorištu Evrope, dok 27 zemalja sjedi nepomično i pokazujući užasnu nemoć", rekao je on.
Situaciju je dodatno zakompliciralo davanje statusa kandidata za članstvo u EU Ukrajini i Moldaviji. Za jedan broj članica EU neprihvatljivo je da je u ovom slučaju Brisel uzeo turbo brzinu, dok se za zapadni Balkan situacija već dugi niz godina ne mijenja.
Moskva je poslednjih godina značajno ojačala svoju poziciju u ovom regionu.
Evropska unija se konačno dočepala ovog problema. Međutim, prvi pokušaji nisu bili baš uspješni.
Još prije samita "EU - zapadni Balkan" saznalo se da je Francuska, tada predsjedavajuća EU, poslala Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji svoje prijedloge za rješavanje spora i ukidanje veta.
Istovremeno, Francuska nije planirala izvršiti pritisak na Bugarsku da odustane od svojih odvratnih zahtjeva. Naprotiv, francuski plan nije izgledao baš ugodno posebno za Sjevernu Makedoniju.
Francuski plan predviđa da odredbe bilateralnog bugarsko-makedonskog sporazuma (mora biti potpisan u procesu priprema za pristupanje EU) budu uvrštene na listu zahtjeva EU za Sjevernu Makedoniju.
Međutim, nije poznato koji će to biti zahtjevi.
U zamjenu za ukidanje veta Bugarske, njeni zahtjevi su trebali biti uključeni u proces pripreme Sjeverne Makedonije za članstvo, a Skoplje je trebalo garantirati da će usvojiti sve bugarske zahtjeve koje će podržati EU.
Sasvim je očekivano da je ovaj prijedlog u Sofiji prepoznat kao sasvim prihvatljiv (osim za neke populiste, percipiran je kao "najbolje čemu se realno može nadati"), ali ga je Skoplje odbilo (ne samo opozicija, već i dio koalicije se tome protivio).
Zatim, već nakon samita, Francuska je poslala ažurirane prijedloge koji su trebali biti prihvatljiviji Sjevernoj Makedoniji.
Postoji nekoliko ključnih razlika.
Prvo, da bi se deblokirao put ka EU, nije potrebno hitno mijenjati ustav. Predlaže se da bi za to bila dovoljna samo odluka Vlade, dok bi izmjene osnovnog zakona mogle biti usvojene u procesu pristupnih pregovora.
Drugo, ublaženi su zahtjevi u pogledu sadržaja ovih ustavnih amandmana. Bugarska je od početka zahtjevala izmjene ne samo preambule, već i tijela ustava.
Umjesto toga, francuski prijedlog predviđa izmjene samo u preambuli - u njoj među etničkim grupama koje nastanjuju zemlju treba spomenuti Bugare.
Vrijedi napomenuti da se u makedonskom ustavu već spominje niz etničkih grupa, pored državotvornih, uključujući Srbe, Bošnjake i Rome. Ovo spominjanje daje ovim manjinama priliku da se prijave za budžetska sredstva za podršku svojoj nacionalnoj kulturi.
Svojevremeno se odbijanje uključivanja Bugara na ovu listu povezivalo kako sa malobrojnošću ove manjine, tako i sa bugarskom politikom nepriznavanja makedonske etničke grupe.
Već je poznato da makedonska vlada planira da ustupke Bugarskoj učini manje značajnim tako što će zajedno sa njima u preambuli ustava pominjati Crnogorce i Hrvate.
Vlada Sjeverne Makedonije uvjerava da neće biti zahtjeva koji bi se mogli smatrati napadom na nacionalni identitet.
Opozicija sumnja u to - nema garancija da će Bugarska odustati od svojih zahtjeva u francuskom planu.
Odbijanje EU da izvrši pritisak na Bugarsku da zvanično odustane od odvratnih zahtjeva je izuzetno alarmantan signal.
I ne samo za Sjevernu Makedoniju, koja bi se na putu ka Evropskoj uniji mogla suočiti sa zahtjevima za sve više ustupaka.
Uvrštavanje historijskih pitanja na listu uslova za ulazak u EU stvara presedan koji može imati negativne posljedice i za druge zemlje kandidate. Posebno za Ukrajinu.
Makedonskoj vladi će biti izuzetno teško da ispuni ove zahtjeve. Uostalom, iako ima skupštinsku većinu, za promjene ustava potrebna je ustavna - dvotrećinska - većina.
To znači da ovaj kompromis mora podržati dio opozicije koji se trenutno protivi takvim ustupcima. To je moguće – posebno, opozicione stranke koje predstavljaju albansku manjinu nemaju takve osjećaje o zaštiti makedonskog identiteta i mogu podržati ove promjene zarad članstva u EU.
Takođe, nije isključen ni konstruktivniji stav najveće opozicione snage - stranke VMRO-DPMNE. Ona također podržava članstvo u EU i već je pristala da učestvuje u parlamentarnim konsultacijama o francuskim prijedlozima.
Holandski premijer Mark Rute je to direktno izjavio tokom posete Albaniji. Prema njegovim riječima, Sjeverna Makedonija ima pravo donijeti bilo kakvu odluku u vezi sa predloženim kompromisom, ali će u slučaju odbijanja Albanija biti "otkačena" i moći će samostalno voditi pregovore o pristupanju EU.
Međutim, ključni problem je što su nove koncesije u makedonskom društvu izrazito negativno percipirane. A protesti protiv francuskih predloga traju već oko nedjelju dana. Konkretno, 6. jula održan je miting hiljada ljudi.
Stoga stranke koje će zauzeti nepokolebljivu poziciju imaju šansu da značajno povećaju svoju popularnost.
Miting 5. jula organizirala je VMRO-DPMNE, ali su napad na parlament i tuče sa policijom djelo opozicione partije "Levitsia". Ovo je jedini otvoreno proruska partija u makedonskom parlamentu.
Ovu političku snagu je teško nazvati uticajnom – ona ima samo dva mandata. Međutim, sadašnja kriza daje joj (i istovremeno – ruskim kustosima) priliku da ojača svoj uticaj.
I ako uspije, blokirati put Sjeverne Makedonije ka EU, što će imati negativne posljedice i za regiju zapadnog Balkana i za EU. Pa čak i za Ukrajinu.
(Autor je urednik portala Evropejska pravda. Tekst je izvorno objavljen u tom mediju)
